Njihova uloga ljubavnih partnera je zamijenjena ulogom partnera u novoj ulozi roditeljstva. Stručnjaci ističu da mnogi parovi nisu zadovoljni povezanošću s partnerom u prve tri godine nakon rođenja djeteta, piše BBC.
Uzroci ove pojave su brojni, a komunikacija se svodi na logistiku o tome ko je na redu za hranjenje, ili da li su pelene kupljene. Razgovori o snovima, strahovima i osjećajima nestaju pod teretom iscrpljenosti. Nedostatak sna, hormonalne promjene te osjećaj partnera da je “gurnut u stranu” stvaraju okolnosti pogodne za emocionalnu distancu.
Mnogi parovi nađu se u zamci gdje se jedan partner povlači od bilo kakvog fizičkog kontakta iz straha da će biti pogrešno protumačen, dok se drugi osjeća odbačeno i zanemareno. U svemu tome ključno je shvatiti da cilj nije vratiti vezu na ono što je bila prije djeteta, već je razviti u nešto novo, dublje i otpornije, što zahtijeva trud i prilagođavanje. Umjesto velikih romantičnih gesti, stručnjaci savjetuju fokusiranost na male, ali dosljednje korake koji grade povezanost.
Ukoliko seksualni odnosi trenutno nisu prioritet, stručnjaci ističu da je to razumljivo jer mali, nježni dodiri u tim trenucima grade osjećaj sigurnosti i povezanosti. Također, preporučljivo je da svakodnevno odvojite bar deset minuta za razgovor koji nadilazi logističke teme te da se posvetite svom partneru.
Razgovor bi se trebao usmjeriti na partnerove osjećaje, na ono što mu je bilo u posljednjem periodu teško ili što mu najviše nedostaje u partnerskom odnosu. Ovi razgovori pomažu u ponovnom upoznavanju osobe s kojom dijelite život, a koja se mijenja i raste u novoj roditeljskoj ulozi.
