/
Lisa Leutner
Prvo polufinale Eurosonga u Austriji privuklo je najveću gledanost u toj zemlji u posljednjih 11 godina, a publika je dobila prve finaliste, među kojima su i Hrvatska i Srbija. Ipak, uz muziku i scenske nastupe, ovogodišnje izdanje takmičenja i dalje prate političke kontroverze, bojkot pojedinih zemalja, sigurnosne tenzije i visoke cijene ulaznica. Govoreći iz Beča, novinar Antonio Šećerović ocijenio je da se dio zemalja vraća pjesmi i nastupu, ali da Eurosong već odavno nije samo muzičko takmičenje.
Velika gledanost i uspjeh susjeda
Šećerović je rekao da je prvo polufinale u Austriji bilo izuzetno gledano i da su reakcije publike uglavnom bile pozitivne.
“Po gledanosti je prvo polufinale imalo, recimo u Austriji, najveću gledanost nakon jedanaest godina i bile su dobre pjesme. Nije bilo, da tako kažem, previše politike, što mi opet nekako govori da se možda neke zemlje vraćaju zaista pjesmi”, rekao je Šećerović.
Dodao je da je bilo lijepo vidjeti prolazak Hrvatske i Srbije u finale, dok Crna Gora, kako je naveo, nažalost nije prošla dalje, iako je imala “prelijep nastup”. Uz to je ocijenio da su se Austrija i Beč pokazali “u najboljem svjetlu”.
Govoreći o tome da li region danas Eurosong više prati kao društveni i politički fenomen nego kao muzičko takmičenje, Šećerović je rekao da je takav utisak prisutan već godinama.
Podsjetio je na kontroverze povezane s Izraelom, ranije političke kontekste oko Ukrajine i šire društvene teme koje prate takmičenje, navodeći da zbog svega toga mnogi Eurosong više ne doživljavaju samo kroz pjesmu.
“Imam dojam da opet i naši ljudi, pa i tako i u Austriji, više gledaju Eurosong kao nešto: ‘Ma joj, glupost, neću više to da gledam naredne godine, to nije fer, to je prevara, tu su neki dogovori’”, rekao je.
Ipak, ističe da uprkos tome publika i dalje prati takmičenje, komentariše pjesme i reakcije, te da se to vidi i po brojkama na YouTubeu, Spotifyju i drugim platformama.
“To je kao fenomen prometne nesreće. Ne želiš da gledaš, ali moraš da pogledaš i tako je i s Eurosongom”, kazao je Šećerović.
Povratak jeziku i starim vrijednostima
Šećerović smatra da se dio zemalja ipak vraća onome što vidi kao staru vrijednost Eurosonga — da najbolja pjesma pobjeđuje. Kao primjer naveo je činjenicu da predstavnici iz regiona, ali i neke skandinavske zemlje, ponovo nastupaju na vlastitim jezicima.
“Naše zemlje ponovo pjevaju na svom jeziku. Skandinavci koji kotiraju jako dobro na kladionicama također pjevaju na svom jeziku. Nekako se otprilike, bar neke zemlje, vraćaju tim starim vrijednostima ovog Eurosonga, a to je da najbolja pjesma pobjeđuje”, rekao je.
Od 2015. do danas: Drugačiji svijet
Govoreći o razlikama između Eurosonga 2015. godine u Austriji, kada je bio volonter, i današnjeg izdanja koje prati iz novinarske lože, Šećerović je rekao da je riječ o dva potpuno različita konteksta.
“2015. je bio potpuno drugi svijet nego danas. Nije bilo toliko konflikta u svijetu, nije bilo tih nekih drugih iskri koje su bile van tog glazbenog dijela, odnosno pjesme”, naveo je.
Prisjetio se da je tada atmosfera u Beču bila obilježena snažnim porukama zajedništva, različitosti i otvorenosti, te da je bilo “prelijepo vidjeti grad Beč koji promovira vrijednosti da smo svi isti i nebitno odakle dolazimo”.
Danas je, kako kaže, situacija drugačija. Osim bojkota pojedinih zemalja, na ulicama su vidljivi i efekti ekonomske krize, straha i pojačanih sigurnosnih mjera.
“Vidi se i kriza i realno i strah od nekakvog napada. Sigurnosne mjere… i vidi se da ljudi nemaju novca, da si ne mogu priuštiti tih tristo, četristo eura za ulaznice”, rekao je Šećerović.
Ulaznice preskupe i za domaće
Na pitanje koliko danas koštaju karte i koliko se to razlikuje u odnosu na ranije godine, Šećerović je rekao da su ulaznice i tada bile skupe, ali da današnji ekonomski kontekst dodatno otežava situaciju.
“Normalan čovjek si to ne može priuštiti, osim ako je ogromni zaljubljenik u Eurosong pa dolazi iz nekih drugih zemalja”, kazao je.
Dodao je da čak ni prosječni Austrijanci teško mogu sebi priuštiti odlazak u dvoranu, uprkos stereotipu da se u toj zemlji lako živi.
“Nažalost, i Austrija je ogromno pogođena svim krizama koje su bile od korone, Ukrajine i slično, pa i sad ovog konflikta Amerike i Irana. I vidi se to ne samo u supermarketu ili na benzinskoj pumpi, nego svugdje jednostavno”, rekao je.
Prema njegovim riječima, i grad Beč i javni servis ORF morali su štedjeti, što se osjeti i u organizaciji događaja izvan same dvorane, dok sigurnosne mjere dodatno povećavaju ukupne troškove.
Uprkos svemu, ostaje ideja zajedništva
Iako su političke teme, bojkot i ekonomija snažno prisutni, Šećerović ističe da se među volonterima i delegacijama i dalje osjeti ono što vidi kao suštinu Eurosonga i evropske ideje.
“Opet se unutar volontera i unutar delegacija vidi ono što jest bit ne samo Eurosonga, nego i Evropske unije. Da smo svi zajedno, da se lijepo družimo i da zaboravimo na neke probleme i svakodnevnicu. Baš kako i pokazujete, slogan je ‘United by music’”, rekao je.
U takvom spoju muzike, politike, ekonomije i javne pažnje, Eurosong, prema utisku iz Beča, ostaje događaj koji više nije moguće posmatrati samo kao takmičenje za najbolju pjesmu Evrope. Ali uprkos svemu, interes publike ne jenjava — čak ni onda kada ga kritikuje.
Cijelo gostovanje pogledajte u nastavku:
╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad
Pratite nas na društvenim mrežama
