Amerikanci su najvećem kočničaru rada državnih institucija Miloradu Dodiku i njegovim saradnicima prvo ukinuli sankcije, a sada su izdejstvovali i da visoki predstavnik Christian Schmidt podnese ostavku. Američki pritisak potvrdio je i sam Schmidt, a ni oni nisu negirali da su podržavali i tražili njegov odlazak. Te dvije stvari bile su na vrhu prioriteta Dodikove politike posljednjih godina i u tome je uspio.
Zauzvrat Amerikanci su Dodika natjerali da prihvati presudu Suda BiH i da povuče set antidržavnih zakona koje je usvojio u Narodnoj skupštini Republike Srpske. Ti zakoni su, podsjetimo, bili usmjereni na zabranu rada državnih pravosudnih i policijskih institucija na teritoriji entiteta RS.
Dakle, za nešto što se u normalnim političkim okolnostima očekivalo da se podrazumijeva, Dodik je istrgovao i zadao udarac Schmidtu. No, tu nije kraj. Aktuelni razvoj događaja upućuje da je naredni korak, a kojeg bi Amerikanci mogli vrlo lako podržati gašenje ili barem izmještanje OHR-a iz BiH. Dakle, još jedan Dodikov zahtjev kojim se godinama opravdava destruktivna politika prema BiH.
A da gašenje OHR-a nije daleko od realizacije pokazuje pojačan pritisak na tu instituciju i iz inostranstva. Tako su se u priču o zatvaranju OHR-a uključila i dvojica bivših visokih predstavnika, Carl Bildt (visoki predstavnik od 1995. do 1997.) i Wolfgang Petrisch (visoki predstavnik od 1999. do 2002.). Oni su u autorskom tekstu za njemački FAZ iznijeli stav da se OHR treba zatvoriti, opravdavši to kao priliku za BiH da ubrza svoj evropski put.
S obzirom na aktuelnu priču o ostavci Schmidta, imenovanju novog visokog predstavnika, koji po američkoj viziji, a koju je potvrdila i američka ambasadorica u Vijeću sigurnosti UN-a više neće imati aktivnu ulogu u BiH već dosta manju, oglašavanje Bildta i Petricha u ovom trenutku i to u pravcu zatvaranja OHR-a, djeluje direktno kao pomoć novoj američkoj viziji prema BiH.
Dakako da je gašenje OHR-a nešto čemu BiH treba težiti, no u konstelaciji političkih odnosa koji su determinisani stalnim mogućnostima blokada, postavlja se pitanje u kakav začarani krug politike će upasti BiH bez institucije koja treba da pomogne funkcionisanje sistema. Drugim riječima, OHR još uvijek nije ispunio svoju zadaću, ma koliko se težilo ka proglašenju stanja kako su ispunjeni svi uslovi za zatvaranje te institucije.
Dovoljno se podsjetiti samo silnih blokada kada nije omogućeno ni Centralnoj izbornoj komisiji da raspiše izbore, zatim da se vrati dug Viaductu ili da se odobri novac Memorijalnom centru Srebrenica. Sve to je otkočeno intervencijom visokog predstavnika. U viziji Bildta i Petrischa OHR je nepotreban. I on bi bio nepotreban da je do sada ispunio svoju zadaću i da su u BiH uspostavljeni mehanizmi koji omogućavaju da institucije funkcionišu bez blokada. To se do danas nije dogodilo pa bi gašenje OHR-a BiH dovelo u još veću političku opasnost i krizu, gdje ni evropski put više ne bi bio sigurna trasa.
Ostaje samo pitanje koliko su domaći političari, posebno oni koji sebe nazivaju probosanskim, svjesni svih ovih kretanja i da li će se jedno jutro probuditi s informacijom da je OHR zatvoren, a sistem blokada države i dalje na snazi.
U konačnici, formalni uslovi za zatvaranje OHR-a su tzv. program 5+2. To podrazumijeva sljedeće:
– Prihvatljivo i održivo rješenje pitanja raspodjele imovine između države i drugih nivoa vlasti;
– Prihvatljivo i održivo rješenje za vojnu imovinu;
– Potpuna implementacija Konačne odluke za Brčko;
– Fiskalna održivost (promovirana putem Sporazuma o utvrđivanju stalne metodologije za utvrđivanje koeficijenata za raspodjelu sredstava UIO-a i osnivanje Nacionalnog fiskalnog vijeća); i
– Zaživljavanje vladavine prava (demonstrirano putem usvajanja Državne strategije za ratne zločine, donošenjem Zakona o strancima i azilu i usvajanjem Državne strategije za reformu sektora pravosuđa).
Pored ovih ciljeva, Upravni odbor Vijeća za provedbu mira je također utvrdio dva uslova koje treba ispuniti prije zatvaranja OHR-a:
– Potpisivanje SSP-a; i
– Pozitivna procjena situacije u BiH od strane Upravnog odbora Vijeća za provedbu mira zasnovana na punom poštivanju Dejtonskog mirovnog sporazuma.
Od svih potrebnih uslova za gašenje OHR-a jedina tačka prijepora je još državna imovina. Kada se riješi ta tačka, Vijeće za implementaciju mira će biti u poziciji da proglasi stanje u državi u kojoj više nije potreban OHR. Svakako, državna imovina je veliki izazov i stavljanje na stol ovog pitanja može se očekivati u narednom periodu.
