Priča Milorada Dodika o secesiji entiteta Republika Srpska traje gotovo u kontinuitetu od 2006., dakle nekih 16 ili 17 godina. Krene to od januara uz neustavni Dan RS-a pa proljećem i tako do kraja godine. I ovog puta je tako. Ali, ima li razlike?
No krenimo sa onom prvom, generalnom ocjenom Dodikovog otcjepljenja. Tema otcjepljenja RS-a i prisajedinjenja sa Srbijom iz jednog ugla djeluje kao pokvarena ploča. I tako se i tumači jako često. Dodik ponavlja ustaljene floskule, zatim dobije odgovor iz Federacije BiH, a onda se oglase i ključne ambasade uz već poznatu rečenicu kako podržavaju teritorijalni integritet i suverenitet.
Iz Srbije prvo bude tišina, pa red pokliča o nužnosti srpskog jedinstva koje usmjerava vodu na Dodikov mlin, a onda Aleksandar Vučić kao samoprozvani faktor stabilnosti ispali kako on poštuje Dejton i teritorijalni integritet BiH, ali i integritet Republike Srpske u BiH. I tako zatvorimo krug.
Temu otcjepljenja Dodik je često i vješto koristio posebno u kriznim situacijama za njega. Pred izbore ili za razvlačenje pameti opoziciji u RS-u. Nema sumnje da je to u nekim prilikama koristilo i nekima u FBiH koji su pumpali mišiće žestokim odgovorima. Ovdje još uvijek govorimo o nekom prošlom vremenu prije pet, sedam ili deset godina.
