Godinama su pjesnici u bivsoj Jugoslaviji, za zivota Josipa Broza, a pogotovo nakon Titove smrti pisali pjesme u cast njegovog vizionarskog lika i djela. Prosto su se natjecali ko ce upotrijebiti vise pridjeva kojima bi se opisala Marsalova genijalnost, hrabrost, ljudskost, skromnost, jednostavnost, spretnost, umjesnost, duhovitost, visprenost… Jednom rijecju,
Tito je bio natcovjek, a pjesnici su bili ti koji su ga – sto po partijskom zadatku, sto iz osjecaja da ce im to donijeti korist, sto jer su stvarno vjerovali u ono sto pisu – jos za zivota podigli na nebo da tamo ostane za sva vremena. Dino Dervishalidovic je za bivse Jugoslavije bio pjevac sarajevske grupe “Merlin” i nista mnogo vise. Jugoslavija se raspala, Bosna je napadnuta, Alija Miladin, Dervishalidovicev komsija, poginuo je, a Dino mu je posvetio pjesmu koja se zove Tamo gdje je sunce i sadrzi stih ja bih svjetlost zvao mrakom da te nije Alija.
Dino Merlin je, nakon sto je pjesma objavljena, postao jos vise popularan, a pjesma je izvodjena cak i na zvanicnim skupovima Stranke demokratske akcije jer je vecina ljudi smatrala kako je posvecena predsjedniku drzave i lideru SDA Izetbegovicu. I tako, godine prodjose, i onda Dervishalidovic odluci da u proljece 2000. godine objavi sokantnu vijest kako on, zapravo, pjesmu nije posvetio najpoznatijem Aliji u Bosnjaka, nego svom poginulom komsiji. ”
Tada sam to objasnjavao na nacin da sam ja hronicar tog vremena, Vladimir Nazor bosanske borbe za slobodu”, kaze danas Dino Merlin, otkrivajuci kako se sa godinama, borbama i drzavama mijenjaju kako ideologije, tako i pjesnici. Nekad Nazor, danas Dervishalidovic. A mijenjaju se i glavni junaci pjesama. Nekad je to bio Izetbegovic, danas je to rahmetli Miladin.ISTINA O OVOJ PRICIA.
Izvor: Svaštara.com
