On je te 2006. godine na Eurosongu u Atini izveo pjesmu “Lejla”, osvojio 229 bodova i zauzeo treće mjesto. Tekst ovog hita napisali su Fahrudin Pecikoza i Dejan Ivanović, a kompozitor je bio Željko Joksimović.
Zanimalo nas je šta Hari Mata Harija danas, kada čuje ovu pjesmu, najviše vrati u period učešća na Eurosongu – emocija, osjećaj odgovornosti jer predstavlja svoju domovinu ili osjećaj da nastaje pjesma koja će obilježiti generacije.
“Kada danas čujem ‘Lejlu’, prvo me vrati emocija tog vremena. Naravno da je postojala velika odgovornost jer predstavljate Bosnu i Hercegovinu na jednoj tako velikoj sceni, ali mislim da je najvažnije bilo to što je pjesma nastajala iskreno, bez kalkulacije. Nismo tada razmišljali da pravimo pjesmu koja će trajati dvadeset godina, nego smo samo vjerovali emociji koju nosi. Možda je upravo zato ostala toliko prisutna među ljudima. Danas mi je posebno drago kada vidim da i mlađe generacije osjećaju tu pjesmu kao svoju”, rekao je Hari Mata Hari.
O nastanku pjesme “Lejla” koja ima posebno mjesto na bh. muzičkoj sceni
“Lejla” je često opisivana kao spoj tradicionalnog balkanskog melosa i moderne eurovizijske produkcije. Na pitanje koliko je tada svjesno gradio identitet Bosne i Hercegovine kroz muziku, a koliko je jednostavno pratio intuiciju i vlastiti umjetnički senzibilitet, odgovorio je:
“Mislim da čovjek ne može pobjeći od svog identiteta. Sve ono što nosite u sebi: grad, ljudi, način na koji osjećate muziku, to prirodno izađe kroz pjesmu. Kod ‘Lejle’ nije bilo kalkulacije da pravimo ‘balkanski proizvod’ za Evropu. Jednostavno smo pratili emociju i svoj senzibilitet, a taj spoj tradicionalnog i modernog vjerovatno je upravo ono što je pjesmu učinilo posebnom i prepoznatljivom”.
Ova pjesma je publiku osvojila emocijom i interpretacijom. Razgovarali smo o tome misli li da bi danas, u eri društvenih mreža i viralnih nastupa, jedna tako intimna i emotivna pjesma mogla postići isti uspjeh.
“Nažalost, mislim da danas ne bi imala isti uspjeh kao tada. Vrijeme se dosta promijenilo, kao i način na koji ljudi danas doživljavaju muziku. Danas su u prvom planu veliki vizualni efekti, brzi sadržaji i nastupi koji odmah privuku pažnju. Nekada je možda bilo više prostora da emocija i sama pjesma dođu do izražaja na jedan mirniji i iskreniji način. To ne znači da danas nema kvalitetne muzike, ali mislim da je mnogo teže jednoj intimnoj baladi da se izbori u tom moru spektakla i trenutnih trendova. Ipak, vjerujem da prave pjesme uvijek pronađu svoj put do publike, čak i ako to danas traje drugačije nego prije dvadeset godina”, smatra.
Postavlja se pitanje da danas ponovo predstavlja Bosnu i Hercegovinu na Eurosongu, da li postoji nešto što bi uradio drugačije u odnosu na “Lejlu” – muzički, scenski ili emotivno i šta misli da današnji izvođači mogu naučiti iz tog nastupa koji je ostao upamćen kao jedan od najuspješnijih u historiji BiH na Eurosongu.
“Iskreno, ne bih mnogo toga mijenjao. Možda bih danas neke stvari drugačije postavio scenski zbog iskustva koje sada imam, ali suštinu ne bih dirao. ‘Lejla’ je ostala upravo zbog jednostavnosti i snage teksta. Mislim da današnji izvođači često osjećaju pritisak da moraju impresionirati vizualnim efektima, a zapravo je najvažnije vjerovati pjesmi i emociji koju prenosiš publici”, poručio je.
Da li eurovizijska publika i dalje zna prepoznati kvalitet
Zanimalo nas je kako komentariše to što je ovogodišnji Eurosong izazvao brojne polemike na našim prostorima nakon što srbijanski žiri nije dao nijedan bod predstavnicama Hrvatske, grupi Lelek.
“Eurosong je danas mnogo više medijski spektakl nego što je nekada bio pa se često više govori o kontroverzama nego o pjesmama. To je jednostavno vrijeme u kojem živimo. Naravno da ljudi emotivno reaguju na glasanja, posebno na našem prostoru, ali mislim da na kraju ipak ostanu upamćene pjesme i nastupi koji imaju emociju, a ne dnevne polemike”, kazao je.
U vremenu kada muzika sve više traje ‘jednu sezonu’, govorio je o tome kako objašnjavate činjenicu da njegove pjesme i dalje žive decenijama kasnije i misli li da današnjoj muzici nedostaje emocija ili strpljenja u stvaranju.
“Možda danas muzici najviše nedostaje vrijeme. Nekada su pjesme nastajale sporije i pažljivije, a danas je sve veoma brzo. Ne mislim da nema kvalitetne muzike danas, ima mnogo talentovanih ljudi, ali ponekad se premalo prostora ostavlja trajnosti. Pjesme koje ostanu dugo među ljudima uvijek imaju nešto iskreno i ljudsko u sebi”, obrazložio je.
Kroz karijeru koja traje već 40 godina sarađivao je s mnogo ljudi iz različitih država i generacija. Otkrio je šta je naučio o ljudima kroz muziku, a što možda ne bi naučio kroz život kao “običan” čovjek.
“Kroz muziku naučite da su ljudi mnogo sličniji nego što mislimo. Često imam priliku vidjeti da ljudi osjete pjesmu i kada ne razumiju jezik na kojem je pjevate. Muzika vas nauči i poniznosti, jer publiku ne možete prevariti, ljudi odmah osjete kada nešto radite iskreno. To je možda najveća lekcija koju sam naučio kroz sve ove godine”, ispričao je.
U proteklih nekoliko mjeseci objavio je dvije nove pjesme “Odavno si ti u srcu mom” i “Snijeg je Bosnom grane prekrio”. Govoreći o tome kako danas, nakon toliko godina karijere, razlikuje pjesmu koja je samo “lijepa” balada od pjesme za koju osjetite da ima dubinu i trajnost kakvu su imale njegove najveće pjesme iz prošlih decenija i da li je upravo imao taj osjećaj dok su nastajale ove dvije nove pjesme, naveo je:
“Danas mnogo brže osjetim da li pjesma ima dubinu ili je samo lijepa melodija. To se teško može objasniti racionalno, to jednostavno osjetite. Kod novih pjesama upravo sam tražio tu iskrenost, a ne trend ili trenutnu popularnost, kao i za sve moje pjesme”.
