Opasno približavanje roka za podizanje ograničenja za nacionalni dug kojim bi SAD izbjegle bankrot skrenuo je pažnju na dug od 31,4 biliona dolara kojeg su nagomilale Vlade SAD-a. Zemlja je dosegla svoju trenutnu gornju granicu duga sredinom januara i očekuje se da će ostati bez gotovine kako bi mogla platiti sve svoje račune 1. juna, upozorila je ministrica finansija Janet Yellen Kongres, upozoravajući da je tačan “datum X” ” jer zadana vrijednost ostaje fluidna.
Postizanje dogovora
Dok predsjednik Džo Bajden (Joe Biden) i vodeći zakonodavci, uključujući predsjedavajućeg Zastupničkog doma Kevina Mekartija (McCarthy), rade na postizanju dogovora, evo što treba znati o tome kako je SAD do sada nagomilao svoje dugove.
Gotovo svake godine država potroši više nego što prikupi na poreze i druge prihode, što rezultira deficitom. Državni dug, koji je sada na historijsko visokoj razini, rezultat je nakupljanja deficita tokom vremena. Samo pet puta u proteklih pola stoljeća SAD su ostvarile suficit, posljednji put 2001. godine.
– Svaka strana u političkom krugu može kriviti onu drugu, ali dug je matematički samo neusklađenost – rekao je za ABC News Kent Smeters (Smetters), profesor na Poslovnoj školi Wharton Univerziteta u Pensilvaniji koji je prije radio u nestranačkom Kongresnom uredu za budžet.
SAD ima dug od svog osnivanja i samo je jednom bio potpuno bez duga, 1835. godine. Državni dug značajno je porastao od ranih 1980-ih i pod republikanskom i pod demokratskom upravom. Najveći postotak povećanja duga dogodio se za vrijeme predsjednika Ronalda Reagana i Džordža Buša (George W. Bush), koji su obojica donijeli smanjenje poreza što je dovelo do velikih deficita.
Vlada će zauzeti stav
Krivične tačke koje su uvelike pridonijele dugu u proteklih 50 godina uključuju ratove u Iraku i Afganistanu, finansijsku krizu iz 2008. i pandemiju COVID-19 2020., potonje dvije potaknule su sveobuhvatne poticajne mjere Kongresa koje su koštale bilione dolara.
– Neki su dugovi definitivno vođeni politikom, kao u slučaju smanjenja poreza. Neki od njih su reaktivni: imali smo pandemiju, imali smo finansijsku krizu, a vlada će zauzeti stav i uskočiti. Kada zbrojite sve te stvari, to dovodi do nekih prilično značajnih dijelova promjene. I to nas je dovelo do te brojke od 31,4 trilijuna dolara – rekao je Dejvid Tomson (David Thomson), direktor historijskog programa Univerziteta Sacred Heart, koji je pisao o američkom dugu.
Velik dio duga, 24,6 biliona dolara, drži javnost u obliku finansijskih vrijednosnih papira koje je izdalo Ministarstvo finansija. Drugih 6,8 triliona dolara drže različiti dijelovi američke vlade. Javni dug drže pojedinci, korporacije, strane države i subjekti, državne ili lokalne vlade i banke saveznih rezervi. Iznos duga u javnom vlasništvu udvostručio se tokom prošlog desetljeća, rekao je Smetters, i mnogi ga ekonomisti smatraju najvažnijom mjerom duga.
Smanjiti potrošnju
Jedan model iz Whartona procjenjuje da bi vlada, ako želi uravnotežiti svoje budžetskee tablice, morala ili trajno i odmah smanjiti potrošnju ili povećati porezne prihode. Sva potrošnja, uključujući i popularne programe kao što su socijalno osiguranje, Medicare i Medicaid, trebala bi se smanjiti za 30 posto, prema Whartonovom modelu. Ili bi savezna vlada mogla trajno povećati sve izvore saveznih poreznih prihoda za otprilike 40 posto.
– Ili neka kombinacija to dvoje. Upravo sada, rasprave koje se vode u Vašingtonu s obje strane toliko su daleko od stvarne matematike onoga što se treba dogoditi. Oni još uvijek plešu oko nekih mnogo većih pitanja – rekao je Smeters.
Međutim, mnogi ekonomisti vjeruju da je dio državnog duga dobra stvar. Tomson je primijetio da rastući javni dug govori o činjenici da mnogi američke obveznice i druge vrijednosne papire smatraju jednom od najsigurnijih sredstava na svijetu, piše ABCNews.
