Dana 25. augusta 1939. godine, ostarjeli njemački bojni brod preddrednot Schleswig-Holstein uplovio je u luku Slobodnog grada Danziga. Zvanično, brod je tamo stigao kako bi obilježio godišnjicu njemačke pobjede u bici kod Tannenberga u Prvom svjetskom ratu. Sa jarbola su vijorile šarene zastave, dok su mornari stajali u stroju u bijelim paradnim uniformama, a mesingana dugmad blistala su na kasnoljetnom suncu.
Ali brod je imao mnogo zlokobniju svrhu. Dok posmatrači to nisu ni slutili, više od 200 pripadnika marinaca bilo je skriveno ispod palube, pripremajući se za namjerni i ničim izazvani napad na Poljsku.
U sivom jutarnjem svjetlu 1. septembra 1939. godine, brod se tiho pomjerio na kratkoj udaljenosti od luke Danzig do mjesta zvanog Zavoj pet zvižduka, nasuprot malom poljskom vojnom tranzitnom skladištu na Westerplatteu.
Otvorio je vatru u 4:43 ujutro, označivši početak Drugog svjetskog rata, piše američki Nacionalni muzej.
Iza plana napada na Poljsku krila se opsjednutost njemačkog lidera Adolfa Hitlera idejom stvaranja “Lebensrauma”- životnog prostora za Nijemce na istoku. Ipak, Hitler po svemu sudeći nije smatrao da će agresija na Poljsku zaista pokrenuti i svjetski sukob. Popuštanje zapadnih sila u slučajevima aneksije Austrije, Sudeta, a zatim i cijele Češke uvjerio je Hitlera da će slična reakcija biti i kod invazije na Poljsku.
Uoči same agresije, Hitler je osigurao saradnju sa Sovjetskim savezom potpisivanjem 23. augusta sporazuma Molotov-Ribbentrop. Time je osigurao da se Njemačka neće naći u ratu na dva fronta protiv zapadnih demokratija i Sovjetskog saveza. Ovim sporazumom je osigurano i prekrajanje karte istočne Evrope po volji Hitlera i Staljina.
Francuska i Velika Britanija su imale sporazum kojim su Poljskoj garantovale pomoć u slučaju njemačkog napada.
“Od samog početka trebalo je da ovo bude drugačija vrsta rata – rat ne samo osvajanja već i uništenja. Hitler je 22. augusta, neposredno pred invaziju, održao govor svojim vojnim komandantima u Obersalzbergu. U govoru je rekao da je cilj rata fizičko uništenje neprijatelja. Muškarci, žene i djeca poljskog porijekla ili koji govore poljski trebali su biti ubijeni bez milosti. Kampanja je trebala biti provedena ‘s najvećom brutalnošću i bez milosti'”, piše Nacionalni muzej.
Na stanici Nacionalnog muzeja se navodi da prema svjedočenju Sturmbannführera Alfreda Naujocksa u Nürnbergu, Reinhard Heydrich i Heinrich “Gestapo” Müller naredili su operaciju Himmler kako bi Poljaci bili predstavljeni kao agresori i kako bi se opravdao predstojeći rat.
Najzloglasniji od tih incidenata bio je inscenirani napad na radiostanicu u Gleiwitzu, na njemačko-poljskoj granici, u noći 31. augusta 1939. godine. Lokalni šleski njemački farmer Franciszek Honiok, za kojeg se znalo da je naklonjen Poljskoj, uhapšen je od strane Gestapoa, drogiran i ubijen. Nijemci su se pretvarali da su Poljaci zauzeli radio-stanicu i preuzeli kontrolu nad njom; Honiokovo tijelo ostavljeno je kao “dokaz”.
Bila je to laž od početka do kraja, ali propagandna mašinerija Josepha Goebbelsa ubrzo je počela širiti priče o gnusnom napadu. Do jutra 1. septembra 1939. Hitler je već koristio incident u Gleiwitzu kako bi opravdao invaziju na Poljsku. Ubrzo je uslijedio napad na Westerplatte, čime je zapečaćena sudbina Poljske.
Borba je od početka bila neravnopravna. Nijemci su za napad okupili vojsku od 1,5 miliona ljudi, zajedno sa 2.750 tenkova, 2.315 aviona i 9.000 artiljerijskih oruđa.
Teoretski, Poljaci su imali vojsku od milion ljudi, ali mnogi nisu mogli biti mobilizirani. Oni koji jesu bili mobilizirani imali su zastarjelu opremu i znatno manje naoružanja – svega 4.300 artiljerijskih oruđa, 210 tenkova, 670 tanketa i 800 aviona.
Poljski plan bio je da glavninu svojih snaga rasporede na zapadu kako bi se odbranili od njemačkih napada i čekaju da Francuzi i Britanci, s kojima su Poljaci 31. marta potpisali vojni savez, napadnu Njemačku sa zapada.
“Poljaci nisu vjerovali da će njihovi saveznici dozvoliti da ih Nijemci pregaze bez pružanja pomoći. Pogriješili su”, navodi Nacionalni muzej.
Njemačka će u napadu na Poljsku koristiti i taktiku koju je razvio Heinz Guderian, nazvanu Bewegungskrieg, odnosno rat pokreta, koji će postati poznat kao blickrig (Blitzkrieg). Ideja je bila da tenkovske divizije brzo napreduju praveći rupe u poljskoj odbrani i čineći manevre tako da šokiraju branitelje i totalno razbiju moral.
Francuska i Velika Britanija su trećeg septembra objavile rat Njemačkoj, ali na razočarenje Poljaka nisu pokrenuli očekivani napad na teritoriju Njemačke.
Uprkos hrabroj borbi protiv tako strašnih i nadmoćnih snaga, svaka nada da bi Poljaci mogli izdržati nestala je 17. septembra, kada je Staljin napao dio Poljske koji mu je pripao prema Paktu Molotov-Ribbentrop. Sovjeti su napali s više od 450.000 vojnika, 4.736 tenkova i 3.300 aviona.
Poljska vojska već je bila teško oslabljena, a planovi za organiziranje odbrane na jugu, kod rumunskog mostobrana, sada su postali neizvodivi. Varšava se predala 27. septembra, uz konačni bilans od više od 20.000 poginulih civila. Posljednji organizovani otpor je slomljen 6. oktobra. Poljska se nije formalno predala ali je bila okupirana, otpor će nastaviti pružati kroz tajne i partizanske organizacije te kroz formiranja vojske u egzilu pri savezničkim snagama.
Prvi septembar 1939. godine je bio početak pakla koji će rezultirati razorenom Evropom i genocidom nad Jevrejima, Romima, Poljacima, Rusima, Srbima, Bošnjacima i masovnim zločinima nad civilima širom Evrope. Na Dalekom istoku Japan je počinio genocid nad Kinezima i zločine nad brojnim tamošnjim narodima.
