Upravo jednu takvu priču danas je podijelio engleski premijerligaš Sunderland, a u glavnoj ulozi je Amer Karagić iz Sarajeva, čija je odanost engleskom klubu privukla pažnju i samog kluba sa stadiona Svjetlosti.
Amerova nogometna priča počinje poput mnogih, uz Manchester United, koji je u to vrijeme bio njegov omiljeni tim zahvaljujući zvijezdama poput Ruuda van Nistelrooya i Cristiana Ronalda. Međutim, jedna utakmica iz 2009. godine promijenila je sve.
Tada je United gostovao na legendarnom stadionu Svjetlosti, a iako je Sunderland izgubio, Amer je ostao očaran. Ne rezultatom, već atmosferom.
“Godine 2009. United je igrao protiv Sunderlanda na stadionu svjetlosti. Po mom mišljenju, Sunderland je odigrao sjajnu utakmicu i zaslužio je više, ali United je pronašao način da osvoji bodove. Čak i u porazu, bio sam oduševljen. Stadion, publika, energija… to je bilo nešto posebno. Nešto najbolje što sam ikada vidio. Osjećalo se da ljudi tamo istinski žive za klub”, prisjeća se Amer.
Upravo taj trenutak bio je prekretnica. Počeo je pratiti Sunderland, navijati za njih i nadati se i radovati njihovim uspjesima.
Već naredne sezone gledao je prvu utakmicu Sunderlanda – pobjedu protiv Boltona, koju je odlučio pogodak Darrena Benta. Tada, kada je Amer imao samo 13 godina, Bent postao njegov omiljeni igrač, piše zvanična stranica Sunderlanda.
Od tog dana, Amer nije propuštao utakmice. Gledao ih je gdje god je mogao, često putem online streamova, a njegova povezanost s klubom postajala je sve jača čak i tokom teških godina u nižim ligama.
“Sunderland je postao dio mene, čak i kroz godine u Ligi 1 (treći rang takmičenja op.a.). Kod kuće u Sarajevu, ljudi me prepoznaju jer često nosim dresove Sunderlanda. Moja kolekcija uključuje dres Sessegnona iz 2013., dres Humea iz 2023., a upravo sam dodao i dres Xhake”, kaže Karagić.
Naravno, najveća Amerova želja je bila da otputuje u Englesku i uživo na stadionu Svjetlosti gleda jednu od utakmica voljenog kluba.
Ipak, to nije bilo jednostavno, pošto putovanje iz Bosne i Hercegovine u Veliku Britaniju zahtijeva vizu, koja nije ni jeftina ni lagana za dobiti. Prvi pokušaj prije dvije godine završio je odbijenicom. No, Amer nije odustao.
Ovog februara ponovo je aplicirao i dobio vizu te je njegov san za korak bio bliže ostvarenju.
Nedavno je Amer i ostvario san i otputovao u Sunderland, gdje je na stadionu bodrio svoj klub. Njegov odlazak na utakmicu opisuje kao jedan od najljepših dana u životu.
“Konačno biti tamo, vidjeti stadion i osjetiti atmosferu uživo – to znači sve”, kaže Amer, dodajući kako je posebno oduševljen toplom dobrodošlicom domaćih navijača i osoblja kluba.
Njegova priča još jednom potvrđuje koliko nogomet može povezati ljude širom svijeta. Od Sarajeva i ljubavi rođene u djetinjstvu, Amer je stigao do Sunderlanda. Još jedan dokaz da ljubav prema klubu ne poznaje granice.
Amerova viza traje šest mjeseci, a njegova želja je jasna – vratiti se ponovo na tribine i nastaviti živjeti svoju nogometnu priču.
