Njegova nevjerovatna priča privukla je pažnju tamošnje javnosti, spojivši planinarstvo, bosanski šarm i neizbježni burek.
Kako pišu Slovenske novice, Mirnes je nedavno ostvario svoj veliki lični cilj – jubilarni 100. uspon na najviši vrh Slovenije i nekadašnje Jugoslavije (2.864 metra). Ovaj mladić je u Sloveniju stigao sa 22 godine. Prva stanica mu je bilo Celje, ali ga je ljubav prema visinama ubrzo odvela u Jesenice, kako bi bio što bliže planinama.
“Još u Bosni sam volio planinariti i voziti bicikl. Kada sam došao u Sloveniju, biciklizam mi je postao pomalo dosadan, pa sam se radije posvetio vrhovima preko 2.000 metara. U dvije godine sam ih osvojio čak 250,” ispričao je Mirnes za Slovenske novice na simpatičnom slovenskom jeziku s bosanskim naglaskom.
“Burek s pogledom” i zaleđeni ruksak
Posebnu pažnju javnosti i planinara privukao je svojim planinarskim menijem. U prvim godinama svojih avantura, Mirnes je na vrhove redovno nosio tradicionalni bosanski specijalitet. Njegove fotografije na društvenim mrežama, uz opis “burek z razgledom” (burek s pogledom), brzo su postale viralne.
Svoj poznati burek često je dostavljao i domarima te meteorolozima u planinarskom domu na Kredarici. Ipak, ekstremni uslovi natjerali su ga na promjenu navika.
“Burek je bio prevelik, a zimi bi mi tokom puta često smrznuo pa ga nisam mogao ni pojesti,” kroz smijeh objašnjava Mirnes zašto je bosansku tepsiju morao zamijeniti praktičnijom sportskom ishranom.
Na Triglav prije posla: “Predšihtni uspon”
Iako radi u proizvodnji, Mirnes pronalazi vrijeme za svoju strast zahvaljujući nevjerovatnoj kondiciji. Zimi mu za uspon na Triglav trebaju oko četiri sata, a ljeti samo tri.
Kada radi popodnevnu smjenu, prakticira ono što naziva “predšihtni Triglav”:
-
02:00h – Početak uspona u gluho doba noći.
-
Zora – Dočekivanje izlaska sunca na vrhu.
-
11:00h – Povratak kući, odmor i spremanje za posao.
Njegove radne kolege, većinom iz zemalja bivše Jugoslavije, u početku nisu shvatale njegovu opsesiju.
“Danas razumiju da to za mene nije gubljenje vremena. Za mene je gubljenje vremena kada nakon posla ne radim ništa. Ako dva dana nigdje ne odem, postanem nemiran”, ističe Mirnes.
Njegov put do stotke nije uvijek bio lak. Najmanje pet puta se morao vratiti tik pred ciljem zbog jake bure ili magle, a jednom ga je na vrhu uhvatila i opasna oluja, zbog čega se morao skrivati u čuvenom Aljaževom stubu.
Nakon što je na teži način (iz drugog pokušaja) naučio važnost aklimatizacije prilikom osvajanja Mont Blanca, najvišeg vrha zapadne Evrope, Mirnes se sada pažljivo priprema za svoj sljedeći veliki izazov, švicarski Matterhorn.
Sudeći prema njegovoj dosadašnjoj upornosti, švicarske Alpe bi uskoro mogle svjedočiti nevjerovatnoj bosanskoj izdržljivosti.
