Sedmi po redu osmanski sultan, Mehmed II je šestog aprila 1453. godine počeo opsadu grada koji je 330. godine osnovan kao Novi Rim i godinama je bio najveći grad Evrope i Sredozemnog bazena, a njegov strateški položaj je bio izuzetan.
Osmanska vojska koja je došla pod zidine grada je prema modernim procjenama brojala između 60.000 i 80.000 vojnika, a dio njegove vojske su činili i kontingenti vazalnih država, uključujući Srpsku despotovinu. Đurađ Branković je trebao poslati 1.500 vojnika, a među njima i rudare iz srpskih rudnika koji su trebali da odigraju veliku ulogu u urušavanju zidina kopanjem ispod njih.
Sa svoje strane, car Konstantin IX Paleolog je očajnički tražio pomoć od Evrope, ali značajnije pomoći nije dobio osim od Venecije i Đenove. Venecija je poslala 800 vojnika i 15 galija, a Đenova 700 vojnika.
Zidine grada i branitelji su uspijevali da odbiju napade, ali jedan od odlučujućih momenata desio se kada je sultan Mehmed II uspio da preko kopna u Zlatni rog prebaci nekih 70 brodova. Naime, ulaz u Zlatni rog je štitio masovni lanac kojeg osmanski brodovi nisu mogli da probiju.
Preko namašćenih balvana brodovi su 22. aprila prebačeni u zaljev Zlatni rog, a to je i onako malobrojne branitelje natjeralo da se rasporede po većoj površini.
Ujutro 29. maja počeo je konačni napad osmanske vojske na zidine grada. Konačno, treći juriš, oko 3.000 janičara je uspio. Mala grupa se popela na toranj. Komandant đenovskih snaga je ranjen što je dovelo do pada morala, te su se Venecijanci i Đenovljani povukli na brodove. Posljednji car Konstantin XI odlučio je da viteški prihvati sudbinu i poginuo je u odbrani grada.
Mehmed II je u trenutku kada je osvojio grad imao samo 21 godinu i dva mjeseca, a ovo djelo mu je dalo nadimak Fatih-Osvajač. Do kraja života i vladavine osvojit će još i Srpsku Despotovinu, Kraljevinu Bosnu, te time stvoriti uslove da Osmansko carstvo postane najmoćnija država svog vremena.

