Ova dva pokretača poznata su kao intrinzična motivacija koja je vezana za prirodnu znatiželju i ekstrinzična motivacija koja je povezana s nagradom.
“Intrinzična motivacija počinje rano, djeca su proaktivna i po prirodi znatiželjna. Odgajatelji i školski sistem moraju njegovati ovu motivaciju”, navodi stručnjak za motivaciju Frederic Guay.
Također, prema mišljenju stručnjaka djeca imaju tri temeljne psihološke potrebe, a to su potreba za autonomijom, kompetencijom i povezanošću. Kada su ove potrebe zadovoljene, onda se intrinzična motivacija razvija.
Autonomija znači pružiti djetetu osjećaj da ima kontrolu nad svojim životom i da su njegovi izbori bitni. Uključivanje djece u donošenje porodičnih odluka, jača njihov osjećaj vlasništva i odgovornosti.
Uz to svako dijete se želi osjećati sposobno i uspješno. Zbog toga je ključno davati zadatke primjerene dobi, koji su dovoljno izazovni da potaknu trud, ali ne i previše teški da izazovu frustraciju. Umjesto da se fokusirate samo na rezultat, pohvalite trud, upornost i strategiju koju dijete koristi, piše BBC.
Također, jedan od bitnih faktora je povezanost. Dijete koje se osjeća sigurno, voljeno i shvaćeno će željeti sarađivati. Iskren odnos s roditeljem je osnova svakog uspješnog odgoja. To podrazumijeva aktivno slušanje, priznavanje djetetovih osjećaja i provođenje zajedničkog vremena.
Prilikom odgoja, važno je posvetiti se pristupu koji se fokusira na motivaciju i zahtijeva strpljenje. U konačnici, cilj je odgojiti dijete s fokusom na uspjeh i razvoj, bez nepotrebnih kazni.
