Uz natprosječno visoke temperature zraka/staze i bez kiše s Atlantika, završeno je 94. izdanje čuvene francuske trke izdržljivosti 24 sata Le Mansa u kojoj su vozači automobila najveći dio vremena jurili u punom ritmu prema slavi i besmrtnosti koju osigurava, bez sumnje, najveća i najpopularnija trka svih vremena koju je ove godine uživo pratilo više od 330.000 gledalaca.
Nakon treninga i kvalifikacija činilo se da u Cadillacu i BMW-u koji dugo čekaju prvu, odnosno drugu pobjedu u Le Mansu imaju opravdano velika očekivanja, ali je francuski “klasik” i ove godine pokazao da su ostvarena vremena na kvalifikacijama samo jedna od mnogobrojnih stavki koje se moraju posložiti za stizanje na najviše mjesto na podijumu.
Ako u međuvremenu ne dignu ruke od WEC-a (World Endurance Championship) u koji je umjesto Porschea ove sezone uskočio Hyundaijev podbrend Genesis, Cadillac će na svoju prvu pobjedu u Le Mansu morati da pričeka do neke naredne prilike.
Bili su blizu, ali na svoju drugu pobjedu morat će da pričekaju i u BMW-u koji je jedinu pobjedu u Le Mansu ostvario 1999. godine, jer je ambiciozne planove Amerikanaca i Nijemaca ovaj put pokvario trojac (Conway/Kobayashi/De Vries) u Toyoti sa startnim brojem 7 koja je stigla do šeste i vjerovatno najdraže pobjede do sada.
Zašto mislimo da im je najdraža? Zato što ostvarena mjesta na kvalifikacijama nisu bila obećavajuća i (mnogo važnije) zato što je Toyota do pobjede ovaj put došla u borbi s veoma jakom konkurencijom što, ako ćemo biti iskreni, nije bio slučaj u ostvarivanju ranijih pet pobjeda.
I dok od Aston Martina, Peugeota i Genesisa nismo očekivali da se mogu boriti za vrh, ostali smo iznenađeni slabim rezultatima Ferrarijevih prototipa 499P koji su ovaj put bili blijeda sjena u poređenju s potencijalom i rezultatima koje su ostvarili u tri prethodna izdanja Le Mansa. Do drugog mjesta stigao je BMW sa startnim brojem 20 (Frijns/Rast/Van Der Linde), a treće mjesto pripalo je drugoj Toyoti GR010 koju su dijelili Buemi, Hartley i Hirakawa.
Među najvećim tragičarima u monomark klasi LMP2 može se smatrati tim Duquine čiji je prototip skoro 21 sat bio u poziciji da se bori za pobjedu u klasi koja je na kraju (opet) otišla u ruke poljskog tima Inter Europol Competition.
Najviše discipline, upornosti i sreće među “sporima” iz klase LMGT3 imao je trojac Keating/Edgar/Catsburg iza upravljača Corvette Z06 GT3.R iz tima TF Sport koji je iznova potvrdio da kvalifikacije u Le Mansu ne znače mnogo, jer je žuti “kanarinac” u trku krenuo tek sa 17. pozicije u klasi.
Sasvim deprimirajući je skroman nastup (samo dva LMGT3 “Elfera”) automobilske kompanije Porsche koja je Le Mans osvajala rekordnih 19 puta, a s današnjim trijumfom Toyota se brojem pobjeda izjednačila s Bentleyem i približila Jaguaru koji je bio “miljenik” Le Mansa sedam puta.
