Odluka Predsjedništva Bosne i Hercegovine o imenovanju novih članova Komisije za nacionalne spomenike dovela je do oštrih reakcija političara iz Republike Srpske i pokušaja Željke Cvijanović i Narodne skupštine Republike Srpske da ulože veto.
Konačnu odluku o ovom sporu će donijeti, Ustavni sud Bosne i Hercegovine, a pravnik Nedim Ademović kaže da je dobro da postoji Ustavni sud kao jedina funkcionalna institucija u BiH koja može meritorno da odluči o tome ko je u pravu i unese tzv. pravni mir u BiH.
“Naime, predsjedavajući Predsjedništva BiH, Bećirović tražio je od Ustavnog suda BiH da razriješi ustavnopravni spor koji je nastao sa članicom Predsjedništva BiH Željkom Cvijanović i Narodnom skupštinom RS-a, a koji se tiče odluke Predsjedništva BiH o izboru članova Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika BiH. Naime, kao što je poznato, Predsjedništvo BiH može određene vrste odluka, kao što su one iz oblasti vanjske politike, usvajati samo konsenzusom. Ukoliko se to ne desi, preglasani član Predsjedništva BiH ima pravo da koristi tzv. proceduru zaštite entitetskog interesa, koja omogućava da entitetski zakonodavac stavi veto za takvu odluku. U tom slučaju, odluka ne može stupiti na snagu. Međutim, da bi se to desilo, odluka se mora ticati pitanja na koja se može koristiti taj ‘entitetski veto'”, pojašnjava Ademović.
Ademović navodi da je po ubjeđenju predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Bećirovića došlo do grubog neustavnog korištenja ustavnopravnog instituta zaštite entitetskog interesa, a što je podržala Narodna skupština RS-a jer je imenovanje članova Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika BiH proglasila “vanjskom politikom” i time zloupotrijebila taj institut da pokuša zaustaviti ovu jednostavnu odluku.
“O tome je spor, vrlo jednostavan. Ustavni sud BiH treba da odluči da li odluka o imenovanju tih članova predstavlja vanjsku politiku ili ne. Mi tvrdimo da ne, da nikakve to veze nema sa vanjskom politikom jer je BiH, upravo po samom Aneksu VIII, koji reguliše tu materiju, obavezao BiH da pet godina poslije njegovog stupanja na snagu preuzme punu odgovornost za ovu Komisiju. BiH je to učinila, 2001. godine. Danas ta institucija funkcioniše u punom kapacitetu kao nacionalni organ, upravo kako se i zove! Za ovaj zaključak dato je pregršt argumenata”, navodi Ademović.
Ademović objašnjava da je danas Bosna i Hercegovina usvojila odluke, zakone, interne propise kojima je u cijelosti uredila ova pitanja. BiH finansira ovu instituciju.
“BiH imenuje sve članove i odlučuje ko će se imenovati. Ona se i formalno u pravnim normama tretira kao ‘nacionalna institucija’. Njene odluke se provode od strane domaćih institucija. Nema danas skoro nikakvu vezu sa međunarodnim pravom ili karakterom međunarodnih institucija”, istakao je Ademović.
Ademović je kazao da mu je žao što pojedini pravnici, koji istupaju u javnom prostoru, komentarišu stvari koje očigledno nisu ni pročitali.
“Posebno nije dolično da se pokuša atakovati lično na samog predsjedavajućeg Predsjedništva BiH, kao podnosioca zahtjeva, iz prostog razloga što se to po bazičnim cehofskim pravilima ne radi. Predsjedavajući Predsjedništva BiH ima pravo po Ustavu BiH da se obrati Ustavnom sudu BiH. Zato i postoje sudovi i legitimni pokretači postupaka, da razriješe dileme i objasne nam ko je u pravu”, poručuje Ademović.
On smatra da se radi o “starom receptu” i pokušaju da se proširi dijapazon pitanja koja potpadaju pod tzv. apsolutni veto entiteta proširiti kako bi Predsjedništvo imalo što manje diskrecionih ovlasti i funkcionalnosti.
“S druge strane, znamo vrlo dobro da je politika SNSD-a da slabi državne institucije. Nefunkcionalna državna Komisija za nacionalne spomenike je samo još jedan cilj na toj agendi”, zaključio je Ademović.
Cvijanović zakasnila s vetom
Prema tumačenju Alije Kožljaka iz kabineta Bećirovića, odluka o Komisiji za očuvanje nacionalnih spomenika, koja je donesena u januaru 2026. godine, predstavlja opći normativni akt koji je objavljen u Službenom glasniku BiH, stupio na snagu i čija pravna valjanost, kako navodi, nije bila osporavana u trenutku donošenja.
“Ovo nije odluka kojom se utvrđuje ili vodi vanjska politika Bosne i Hercegovine. Naprotiv, riječ je o pojedinačnom provedbenom aktu kojim se izvršava ranije donesena odluka o Komisiji, što jasno proizlazi iz njenog sadržaja, pravne prirode i pravnog osnova. Neposredni pravni osnov za donošenje ove odluke nalazi se u Aneksu VIII Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini – Sporazumu o Komisiji za očuvanje nacionalnih spomenika”, kazao je Kožljak u razgovoru za Klix.ba.
On ističe da Ustav BiH razlikuje odluke koje Predsjedništvo donosi u oblasti vanjske politike od onih koje usvaja u okviru drugih ustavnih i zakonskih nadležnosti. Prema tome, navodi da se osporavana tačka dnevnog reda odnosila isključivo na imenovanje članova Komisije, o kojima je već prethodno donesena odluka na koju Cvijanović nije pravovremeno uložila veto.
Kožljak ističe da pravna priroda akte ne može biti promijenjena nakon što je postupak već okončan.
“Materijal koji je razmatran i o kojem je odlučeno ne može se naknadno pravno prekvalifikovati kako bi se na njega primijenila drugačija ustavna ili poslovnička procedura. Pravna priroda odluke određuje se njenim sadržajem, pravnim osnovom i preambulom, a ne naknadnim političkim ili proizvoljnim tumačenjima”, rekao je on.
Podsjeća i da se odluka o imenovanju razlikuje od općih normativnih akata jer se odnosi na unaprijed određene osobe, odnosno imenovane članove Komisije, zbog čega, kako navodi, proizvodi pravno dejstvo prema konkretnim licima.
Osvrnuo se i na izvještavanje RTRS-a, navodeći da taj medij zanemaruje završni pravni zaključak Kabineta.
“Odluka o imenovanju Komisije stupila je na snagu danom donošenja, imenovane osobe su tog dana stekle svojstvo članova Komisije, a proglašenje odluke destruktivnom po vitalni interes Republike Srpske, kao ni kasniji postupci Narodne skupštine Republike Srpske, ne mogu imati suspenzivno dejstvo na pravnu valjanost ove pojedinačne provedbene odluke”, istaknuo je Kožljak.
Na kraju on još jednom zaključuje da se na ovu odluku, prema njihovom tumačenju Ustava BiH i Poslovnika o radu Predsjedništva BiH, ne može primijeniti procedura zaštite vitalnog entitetskog interesa.
