Među imenima brojnih filmskih radnika koji su iz Švicarske došli na 32. Sarajevo Film Festival našlo se i ime producentice Azre Đurđević koja je za Klix.ba podijelila svoje utiske o ovogodišnjem festivalu, ali se osvrnula i na svoju karijeru koja je do sada ponudila izuzetno zanimljive filmske projekte.
Azra Đurđević magistrirala je njemački, engleski i komparativnu književnost 2013. godine na univerzitetima u Bernu i Berlinu. Kroz dosadašnju karijeru bila je kopredsjednica Švicarske ženske audiovizuelne mreže SWAN, članica EWA mreže, a veliki dio karijere posvetila je i u radu za nezavisnu švicarsku filmsku i video producentsku kompaniju Filmgerberei.
Karijeru je započela 2009. godine kao slobodna asistentica reditelja, voditeljica produkcije i linijska producentica kratkih i igranih filmova. Kasnije je prešla na oglašavanje, produkciju reklama i nagrađivanih kampanja. Tokom 2020. godine se u potpunosti vratila svojoj strasti prema snimanju igranih i dokumentarnih filmova.
Nadgledala je kampanju za Oscara za kratki film “Ala Kachuu” i producirala dokumentarce “Roger Federer – The Reunion” i “Immortals”. Upravo je film o proslavljenom teniseru donio i saradnju s Netflixom koji je o otkupio projekat te se on distribuirao u više od 15 zemalja.
Na početku razgovora za Klix.ba, Đurđević se osvrnula na dolazak na Sarajevo Film Festival i koliko je zapravo ovaj prostor oblikovao njenu ličnost, ali i poslovni život.
“Kada govorim o ličnom aspektu, rođena sam u Jugoslaviji. Moja majka je iz Hrvatske, a otac je rođen u Crnoj Gori te se poslije kao mlad preselio u Hrvatsku. Ja sam rođena u Beogradu, a preselili smo se u Švicarsku kada sam imala pet godina tako da je ovaj prostor jako važan s lične strane za mene. S druge strane, ovo mi je zapravo prvi put da sam na Sarajevo Film Festivalu. Mislim da je festival sjajan jer u suštini spaja jug i zapad, ali isto tako pokazuje kroz svoj radi i cijeli spektar ove regije, spajajući istok i zapad. To je izuzetno važno jer na taj način profitiramo od priča i iskustava i od toga šta znamo i kako radimo”, navela je producentica na početku razgovora za Klix.ba.
S obzirom na niz poslova koje je do sada obavljala u filmskoj industriji, Azra Đurđević je za relativno kratko vrijeme uspjela spoznati brojne aspekte rada u umjetnosti. Interesantno, osvrnuvši se na početke svoje karijere, tokom razgovora je navela kako je sve krenulo zapravo slučajno.
“Prvi film na kojem sam radila bio je kratki film tokom studija. Nisam studirala filmsku umjetnost već njemački, engleski jezik i književnost, tako da nisam došla iz tog svijeta filma. Međutim, tokom studija, radila sam u kazinu s nekim ko je studirao film na Univerzitetu umjetnosti u Zürichu i ko mi je tada rekao: ‘Hej, radim studentski film i trebam menadžera produkcije, mislim da bi zaista bila dobra u organizovanju posla’. Pomislila sam: ‘Pa to zvuči interesantno, probat ću’. s obzirom na to da smo se znali vrlo dobro te da sam studirala književnost, analizirala sam i scenarije, razmišljala o finansijama. Rekla sam sebi da zaista to volim raditi i da bih to mogla raditi zauvijek. Od tada sam radila na nekoliko pozicija”, pojašnjava.
Tokom karijere, osim filma, dio svog života posvetila je i radu u oglašivačkoj industriji, a što je kako ističe jako utjecalo na njeno dalje poslovno razmišljanje.
“Oglašivačka industrija me je naučila raditi s ograničenjima. Kada radite u oglašavanju, uvijek vam nedostaje nešto – ili vrijeme ili budžet. Od vas se s druge strane uvijek očekuje da dostavite klijentu nešto što je vrhunski proizvod. Za razliku od filma gdje imate 30 dana snimanja, ovdje je maksimum do pet dana. To vas nauči da nađete rješenja da radite uz ta ograničenja, da budete kreativni uz to. Naučila sam mnogo o saradnji s ljudima i komunikaciji jer imate različite strane u tom poslu. Ono što mogu reći jeste da sam spoznala I važnost marketinga i pozicioniranja. Ko su vaši klijenti, kome to prodajete. Mislim da o tome može naučiti i filmska industrija. Ako imate film, morate doći do publike i morate shvatiti ko je vaša publika. Mislim da na tom polju i dalje ima mnogo prostora za napredak”, pojašnjava.
Ljudi u filmu i oko filma mnogo važniji od projekta
Uzevši u obzir dosadašnji rad koji traje duže od decenije, Đurđević se tokom razgovora osvrnula i na pitanje kako kao producentica danas bira projekte na kojima će raditi i šta se u tom kontekstu promijenilo u odnosu na period od prije 10 ili više godina.
“Ono što se promijenilo od mojih početaka jeste to što sam se okrenula i usmjerila više prema odabiru ljudi s kojima ću raditi u odnosu na projekat. Na početku sam razmišljala više u smislu da li određenu temu volim i koliko je to važno. Onda sam shvatila da kada snimate određeni film ili seriju, na čemu možete raditi i 10 godina, onda je to kao brak. Važno vam je da imate nekoga s kim pričate isti jezik, da imate istu viziju o projektu. Također, shvatila sam da ako radim s ljudima s kojima imam isti sistem vrijednosti, priče koje oni žele da pričaju bit će one priče koje će mene interesovati”, pojasnila je.
Također, naglašava kako su se i njena razmišljanja tokom vremena koje je prošlo promijenila.
“Trenutno radim s autoricom na vrlo eksperimentalnom filmu koji ćemo u cijelosti snimati na 16 mm traci u prostoru pozorišta, dok ćemo kompletan zvuk iznova kreirati u postprodukciji. Sve manje me zanima pitanje da li je nešto na prvi pogled ‘moj tip filma’. Ako vjerujem u autoricu i njenu viziju, spremna sam ući i u prostor koji mi nije poznat. Za mene je ključno pronaći pravi ugao za priču, razumjeti njenu publiku i tržište i, na kraju, znati jesam li ja prava producentica za taj projekat”, rekla je.
Govoreći o samoj industriji filma, Đurđević ističe kako je doživjela promjene, pozitivne i negativne.
“Industrija se promijenila, postala je izazovnija. Finansiranje je komplikovanije, imali smo veliki bum sa streamingom. Oni ne ulažu u mnogo projekata, već u manje, ali koji imaju veće budžete. Sve je više i producentskih kompanija i sve je više sadržaja tako da postaje izazovno pozicionirati sadržaj”, poručuje Đurđević.
U svom dosadašnjem radu, Azra je radila na nekoliko dokumentarnih filmova, a posebno je interesantan onaj koji se tiče proslavljenog tenisera Rogera Federera.
Ovaj dokumentarac prati tenisku legendu kroz izvanredne dane oko meča u Africi – jedinstvenog događaja koji je doveo Billa Gatesa, Trevora Noaha, Rafaela Nadala, Rogera Federera i preko 50.000 navijača na stadion u Cape Townu. Otkriva različite aspekte meča koji se odnose na Rogerov profesionalni, kao i privatni život. Film je to o porodici, filantropiji, rivalstvu, prijateljstvu i spektakularnom svjetskom rekordu
Prisjećajući se rada na ovom projektu, Đurđević za Klix.ba ističe kako nije bio cilj ogoliti ličnost Rogera Federera, ali jeste na tome da se prikaže njegov život.
“Kada radite s takvim ljudima visokog profila, nailazite na određena ograničenja. Nikada nismo ciljali da ogolimo bilo šta ili da istražujemo. Više je bilo usmjereno na njegovu ličnu priču, priču njegove porodice i njegov povratak u Južnu Afriku”, rekla je.
Rodne politike i uloga industrije
Osim ovih projekata, povratkom u dokumentarne filmove, ali i druge žanrove, Đurđević je često isticala kako joj je pitanje rodnih politika izuzetno važno. U tom smislu u razgovoru je pojasnila i kakvo viđenje u tom pogledu ima o filmskoj industriji te koliko zapravo filmska industrija razumije ovu temu na dubljem nivou.
“To je veoma kompleksno pitanje i mislim da se ne može govoriti o cjelokupnoj industriji. Postoje dijelovi industrije koji to pitanje zaista razumiju, koji pokušavaju mijenjati i unaprijediti stvari. Recimo, festivali su se počeli obavezivati da pogledaju brojke u svojim programskim timovima, koliko je žena, a koliko muškaraca, a da zatim pogledaju koji se filmovi biraju. Tako možemo vidjeti da li imamo raznovrsnije timove i program. Mislim da je to zaista važan korak, biti svjestan problema, pogledati podatke i početi ih mijenjati. Ipak postoji dio industrije koji to ne zanima i ne priznaju to. Imam osjećaj da o tome govorimo duži period te da se promjene dešavaju veoma sporo u društvu te da ćemo morati o tome pričati i u narednih 10, 20 ili 50 godina. Mislim da neke ljude to jednostavno počinje nervirati te da znaju reći: ‘Ok, sada ima više žena, opustite se’. Ne, nismo ni blizu ravnopravnog položaja i još uvijek moramo govoriti o tome. Tako je i kada gledate politiku u svijetu, suočavamo se s nazadovanjem”, naglasila je.
Upravo kroz ovu temu, Đurđević se tokom prethodnih godina upustila i u nekoliko projekata koji duboko propituju izuzetno važne, ali i kontroverzne teme.
Između ostalog, tokom prethodnih godina bila je dio projekta dokumentarnog filma “8 to 18” koji kroz 10 godina prati život transrodnog dječaka, ali i njegove porodice. Iako danas nije dio tog projekta, Đurđević naglašava kako ju je ovakav rad naučio mnogo te da bi se rado upustila u sličan projekat.
“Takav projekt vas nauči da prihvatite koliko toga kao producent ne možete kontrolisati – kako će porodica reagovati na film, hoće li željeti nastaviti snimanje ili kako će se politički kontekst promijeniti tokom godina. Možete samo stvoriti uslove u kojima postoji povjerenje i odgovorno reagovati na ono što se događa. Kada nekoga pratite toliko godina, ti ljudi postanu dio vašeg života. To je velika privilegija, ali i velika odgovornost”, naglašava.
Osim toga, imala je svoju ulogu i u razvoju filma mAI Body Your Choice, dokumentarnog filma koji bi trebao biti premijerno prikazan 2028. godine, a koji tretira pitanje najveće svjetske fabrike seks lutaka.
Opisujući ovu temu, Đurđević je naglasila kako postoje stvari koje zabrinjavaju.
“Imate uspone i padove kada istražujete određene stvari poput ovih. Postoje stvari koje zaista zabrinjavaju, ali kada se osvrnete, vidite da je tehnologija svuda oko nas i da se već promijenio način na koji komuniciramo. Vidite kakve su naše veze, socijalne mreže imaju veliki utjecaj na nas i naš identitet i mislim da je ovo samo naredni korak u tome. Postoje zabrinjavajuće stvari, naročito sa ženske strane kada govorimo o perfektnom ženskom tijelu, a što ne predstavlja zapravo varijacije tijela kakve postoje. Tu je i činjenica da jednostavno možete naručiti žensko tijelo”, ističe Đurđević.
Osim ovih tema, Đurđević se u prošlosti bavila i producentskim radom na priči o tajnoj službi Švicarske poznatijoj kao P-26, a koja je bila zadužena za suzbijanje moguće invazije na zemlju.
Ističe kako ju je tokom rada na ovom projektu iznenadila cijela priča i da je tajna služba Švicarske nešto o čemu ne znaju ni mnogi Švicarci.
“Fascinira me švicarska historija, posebno mitovi koje Švicarska ima o samoj sebi, poput neutralnosti. P-26 je bila tajna organizacija otpora, osnovana tokom Hladnog rata kako bi djelovala u slučaju okupacije Švicarske. Sama činjenica da je takva organizacija postojala baca potpuno novo svjetlo na švicarsku historiju, a ni mnogi Švicarci danas ne znaju mnogo o njoj. Privuklo me i to što je protagonistica žena starija od 50 godina koja prolazi kroz menopauzu, što još uvijek rijetko vidimo na ekranu. Ali emocionalna jezgra priče je univerzalna: potreba da pripadamo, da se osjećamo korisno i da budemo viđeni”, rekla je.
Ističe i kako je u ovom projektu vidjela i univerzalnu i emocionalnu jezgru zbog koje ljudi biraju da budu dio tajnih organizacija.
“To je priča s kojom se svako može poistovijetiti. Pitanje pripadnosti. Da se osjećate korisno i da budete viđeni”, naglašava.
Na kraju razgovora, producentica iz Švicarske je govorila i o tome šta bi voljela ponijeti iz Sarajeva i Sarajevo Film Festivala tokom boravka ovdje.
“Inspiraciju. Mislim da je grad veoma inspirativan. I vraćam se na ono što sam rekla da projekte biram na osnovu ljudi I ovdje sam upoznala zaista mnogo dobrih ljudi I nadam se da ću se vratiti sa zaista mnogo novih kontakata i konekcija te da ćemo zajedno sarađivati u budućnosti”, zaključila je u razgovoru za Klix.ba švicarska producentica Azra Đurđević.
