Čak i prije ove ostavke, kada je Schmidt u maju u izvještaju Ujedinjenim nacijama najavio da će napustiti poziciju, pitanje novog visokog predstavnika je dominiralo u bh. političkoj javnosti.
Međutim, nekoliko mjeseci kasnije, BiH još nema visokog predstavnika, a ova tema se rijetko spominje.
Iako zamišljen kao privremeno rješenje, vršilac dužnosti visokog predstavnika Louis Crishock je već dva i po mjeseca na ovoj funkciji, a ne čini se da će biti promjene.
Od američkih prijetnji do potpunog muka
Pozicija visokog predstavnika u BiH je bila posebno zanimljiva Sjedinjenim Američkim Državama, koje su još na jesen 2025. godine počele pripremati svog kandidata Antonija Zanardija Landija, paralelno s kampanjom pritiska na Schmidta.
Kada su zemlje Evropske unije shvatile šta se sprema nakon ostavke Schmidta, dobili smo unikatnu situaciju u historiji OHR-a u BiH – prvi put se na sjednicu UO PIC-a došlo s više kandidata o kojima ne postoji konsenzus.
Evropljani, primarno Francuska uz podršku Velike Britanije, su na sjednicu došli sa svojim prijedlogom, francuskim diplomatom Reneom Troccazom. Kada je bilo jasno da nijedna strana neće odustati od svog kandidata i da neće biti konsenzusa, ambasadori PIC-a su morali priznati da su doživjeli krah.
Zatim je stigla pomalo iznenađujuća poruka iz ambasade SAD-a, s prijetećim tonovima.
“Evropska neodlučnost i odustajanje PIC-a od vlastite dužnosti prema BiH prisiljavaju SAD da preispitaju svoju ulogu u trenutnom međunarodnom prisustvu u Bosni i Hercegovini”, saopšteno je iz američke ambasade 4. jula, kada je dvodnevna sjednica UO PIC-a završena bez imenovanja.
U tom trenutku, činilo se da će pitanje imenovanja novog visokog predstavnika biti ozbiljna tačka razdora u međunarodnoj zajednici.
Upravo zbog tog viđenja odnosa, baziranog na direktnoj američkoj prijetnji, pomalo je i nevjerovatno da OHR jednostavno više nije tema, van već uhodanih poruka o važnosti OHR-a.
Pranje ruku SAD-a kroz izjave pred Kongresom
Amerika, koja je zbog svojevrsnog “bunta” EU prema njihovom kandidatu prijetila, sada pokušava da se odvoji od ovog procesa na određen način.
To sugeriše izjava zamjenika pomoćnika državnog sekretara Daniela Lawtona na saslušanju pred Odborom za vanjske poslove Predstavničkog doma američkog Kongresa.
On je u dva navrata tokom saslušanja komentarisao pitanje OHR-a, a prvi komentar je bio posebno zanimljiv.
“Evropski partneri se nisu mogli dogovoriti o imenovanju novog visokog predstavnika”, bio je dio izjave Lawtona, a kada se ona stavi u kontekst dešavanja iz jula, može se shvatiti i kao svojevrsno “pranje ruku” Washingtona od procesa.
Zanemareno je, naravno, da je veliki dio razloga što novi šef OHR-a nije bio izabran činjenica da je Amerika insistirala na imenovanju Landija i da nije željela prihvatiti bilo kojeg drugog kandidata.
Drugi komentar koji je dao Lawton odnosi se na aktuelnog v. d. visokog predstavnika, a odgovarao je na pitanje kongresmena Keitha Selfa o stanju u OHR-u i zbog čega američki diplomata nije na poziciji šefa ove institucije.
“Kao što znate, trenutno je na privremenoj bazi imenovan dugogodišnji američki diplomata Louis Crishock. Mislimo da radi dobar posao”, rekao je, između ostalog, Lawton.
Ovim komentarom je, suštinski, dao najbolji odgovor na pitanje zbog čega imenovanje novog visokog predstavnika nije tema o kojoj se aktivno raspravlja u međunarodnoj zajednici. Status quo, s Crishockom kao v. d., odgovara SAD-u, a vjerovatno i Evropskoj uniji, i ta tema se izvjesno neće pokretati bar dok ne završe izborne aktivnosti.
Izbori došli kao odlično opravdanje za neaktivnost
Čak i da se problematizuje neaktivnost međunarodne zajednice po pitanju izbora novog visokog predstavnika, najvjerovatniji izgovor bio bi činjenica da se 4. oktobra održavaju Opći izbori u BiH i da bi ovakav potez postao politička tema unutar naše zemlje.
Tako su izbori došli kao lagani izlaz i opravdanje za manjak aktivnosti na rješavanju pitanja koje bi svakako trebalo biti u fokusu.
OHR je i dalje potreban Bosni i Hercegovini, a to dokazuje i posljednji mandat državne vlasti, kada su intervencije bivšeg visokog predstavnika riješile neka od ključnih pitanja koja su bila u blokadi, poput novih izbornih tehnologija i isplate duga firmi “Viaduct”.
BiH očigledno i dalje treba osobu koja ima moć donijeti odluke koje su ključne za funkcionisanje države, a činjenica da međunarodna zajednica o tome više ne raspravlja može biti i tihi uvod u ukidanje OHR-a ili smanjenje njegovih nadležnosti.
