Demirović je govorio o tome kako je sa svega 17 godina prelomio i izabrao dres Bosne i Hercegovine ispred Njemačke, prošao kroz sve mlađe selekcije, ali i o tamnim stranama i teškim periodima unutar nacionalnog tima.
Demirović je javnosti otkrio pod kakvim se pritiskom nalazio kao tinejdžer dok je nastupao u omladinskim kategorijama u Njemačkoj. U trenucima kada je stigao poziv za njemačku U-18 selekciju, stigao je i poziv iz BiH za U-19 kvalifikacioni turnir u Azerbejdžanu.
“Tada mi je trener iz Leipziga u omladinskom pogonu rekao: ‘Ej, slušaj, ako se odlučiš za Bosnu, u isto vrijeme se odlučuješ protiv Njemačke’. A ja kao sedamnaestogodišnjak razmišljam – ne odlučujem se ja ni protiv čega, brate, ja samo želim da igram nogomet! Nemam pojma o tim kalkulacijama. I već tada sam izabrao Bosnu.”
Ipak, put do seniorskog tima bio je dug, a Demirović se prisjetio i jedne komične anegdote sa kampa u Minhenu dok je još bio član HSV-a.
“Otišao sam na taj kamp, a ljudi tamo, realno, nisu znali igrati nogomet. Stignem ja i pitaju me šta radim tu, a ja kažem da sam čuo da je to reprezentativni kamp kako bismo se dokazali za poziv. Oni su mi odmah rekli: ‘Ne, ne, ti se ne moraš dokazivati, ti igraš u HSV-u, mi te svakako pozivamo’. Nakon toga sam prošao bukvalno sve – od U-15, preko U-16, U-17, U-19, U-21, pa sve do A tima. Prošao sam cijeli taj put i vidio sve.”
Iako ističe da je reprezentacija Bosne i Hercegovine za njega uvijek bila i ostala svetinja i apsolutni prioritet, Demirović se nije libio dotaknuti i onih najtežih trenutaka kroz koje je prolazio s nacionalnim timom u prethodnim godinama, kada su vladali loša atmosfera i nemiri.
“Sada ljudi dođu i kažu: ‘Vau, reprezentacija, super, zabavno je…’. Brate, bilo je sasvim drugačijih faza. Bilo je faza, jedno dvije-tri godine, kada sam u sebi bukvalno molio Boga: ‘Molim vas, nemojte me zvati’. Toliko je sve bilo negativno, vladao je nemir, stalno neka sra**a oko ekipe… A ja nisam negativan lik, uvijek tražim nešto pozitivno. Ali došlo je do tačke kada sam sebi rekao da ovdje više nema ničeg dobrog i da se mnogo toga mora promijeniti da bi se vratila pozitiva.”
Za kraj, napadač je naglasio da upravo zbog svih tih proživljenih uspona i padova, igrači koji su već godinama tu i koji su prošli “sito i rešeto” imaju poseban i neraskidiv odnos prema državnom dresu.
