Iz radničke porodice u Londonu dospio je do samog vrha finansijskog svijeta, postavši 2011. godine najuspješniji berzanski trgovac u korporaciji Citibank, gdje je zarađivao milione funti, predviđajući ekonomske trendove.
Smatrajući da finansijski sistem dugoročno osiromašuje ljude prosječnog imovinskog statusa, a da ekstremno bogati postaju još bogatiji, bez ikakvog doprinosa realnoj ekonomiji, 2014. godine je napustio bankarski sektor.
Stevenson kroz svoj popularni medijski projekat Gary’s Economics, prvenstveno koristeći društvene mreže, i knjigu memoara The Trading Game jednostavnim jezikom educira javnost o ekonomiji, zalaže se za reformu kapitalizma i uvođenje poreza bogatima.
Protivnik je ekonomske teorije da se bogatima moraju smanjiti porezi kako bi oni više investirali. U podkastu The Louis Theroux Podcast izjavio je da historija pokazuje potpuno suprotnu sliku.
“Period 30 godina nakon Drugog svjetskog rata, kada smo oporezovali bogate, da budemo iskreni, po nevjerovatno visokim stopama, po stopama za koje bih rekao da su više od onih koje bih ja predložio, bio je zlatna era kapitalizma. To je bio period nevjerovatno visokog ekonomskog rasta. Tačno onda kada smo agresivno smanjili poreze bogatima, ušli smo u period nevjerovatno niskih investicija i nevjerovatno niskog ekonomskog rasta”, ukazao je.
Stevenson smatra da historija ne podržava tezu da se niskim porezima bogatima podstiče razvoj. Kao primjer je istakao britansku kulturnu i privrednu eksploziju iz 1960-ih godina, kada su ikone poput Beatlesa ili modne dizajnerice Mary Quant uspjele jer ih je socijalna država podržala dok su razvijali svoje vještine kada još nisu bili bogati.
Ključ uspjeha tadašnjeg sistema bio je u tome, kako je dodao, što je prosječan Britanac imao dovoljno novca za potrošnju na modu, muziku i izlaske. Kada obični ljudi imaju kupovnu moć, oni, kako je naglasio Stevenson, pokreću ekonomiju, dok njeno uništavanje zaustavlja svaki napredak. Svoj stav o poreznoj politici je zaključio retoričkim pitanjem:
“Zašto bih investirao u omogućavanje dobara i usluga za ljude koji nemaju novac da ih priušte?”
