Iako je samo 12 puta iskoristio bonske ovlasti od dolaska u Bosnu i Hercegovinu u augustu 2021. godine, svaka Schmidtova odluka se pomno pratila, analizirala i izazivala polemike koje traju i danas, a izvjesno će trajati godinama ispred nas.
Schmidt kao unikat po jednom “postignuću”
Dok su njegovi prethodnici često donosili odluke koje su dijelile stranke po etničkim linijama, Schmidtove će izazivati rasprave i unutar jednog od konstitutivnih naroda u BiH.
Naravno, riječ je o Bošnjacima, odnosno strankama koje primarno od ovog konstitutivnog naroda crpe svoju političku snagu.
Stranke koje su bile u opoziciji u mandatu od 2022. godine do danas gledaju na Schmidta kao osobu koja ih je izbacila iz vlasti suspendujući Ustav Federacije BiH.
S druge strane, stranke iz vlasti gledaju na taj potez kao potreban zbog imenovanja nove vlade i izbjegavanja situacije gdje bi se nastavio tehnički mandat, koji je počeo 2018. godine pod premijerom Fadilom Novalićem.
Nepisano pravilo unutar BiH od 1998. godine, kada je uveden koncept bonskih ovlasti, je da se među probosanskim stranakama većinom bez širokih kritika prihvatalo korištenje ovih moći, uz opravdanje da je visoki predstavnik jednostavno potreban kako bi se zemlja usmjerila u dobrom pravcu, dok su stranke s hrvatskim i srpskim predznakom nametanje gledale kao napad na sebe i svoj narod, uz glasne kritike i negodovanja.
Iako je, naravno, bilo iznimki i u radu prijašnjih visokih predstavnika, Schmidtove odluke su izazvale veći sukob među strankama koje sebe nazivaju probosanskim, odnosno prvi veći izraz nezadovoljstva među Bošnjacima.
Kada se to uzme u obzir, jasno je da će naslijeđe Schmidta, barem kroz oči probosanski orijentiranih stranaka i građana, biti podijeljeno, odnosno zavisit će od stranačke i ideološke pripadnosti sagovornika.
Schmidt će vječno biti upisan u historiju BiH, bez obzira na kontroverze
Stavljajući na stranu odluke vezane za izbore 2022. godine, koje će biti predmet rasprava i u narednim godinama, evaluacija Schmidtovog mandata se mora gledati kroz prizmu jedne od njegovih najvažnijih odluka.
Riječ je o nametanju izmjena Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine, kojima je neizvršavanje odluka visokog predstavnika u BiH proglašeno krivičnim djelom.
Ova izmjena, osim po tome što je donijela pravomoćnu presudu protiv Milorada Dodika, ostat će upamćena i po činjenici da je efektivno poništila raniju politiku institucija entiteta RS.
Od imenovanja Schmidta, retorika i akcije vladajućih struktura u RS-u bila je da je on nelegalan i da se njegove odluke neće primjenjivati na ovom dijelu teritorija BiH.
Međutim, praksa kaže drugačije. Apsolutno svaka Schmidtova odluka je, a posebno nakon pravnog procesa protiv Dodika, aplicirana i na teritoriju RS-a, uključujući i raspisivanje prijevremenih izbora za predsjednika entiteta, na kojima je učestvovao i SNSD.
Debatirati o tome koja od njegovih odluka će imati najviše dugoročnog efekta je besmisleno jer je otvoreno za interpretaciju i svaki akter na to gleda iz vlastitog ugla, ali je izmjena Krivičnog zakona BiH definitivno otvorila put da se, uz galamu i prijetnje koje su dio “političkog folklora” u RS-u, odluke visokog predstavnika bez efektivnog načina “izvlačenja” apliciraju na svakom dijelu BiH, kao što je to i zamišljeno kada se stvarao koncept ove pozicije, nadopunjen bonskim ovlastima 1998. godine.
Schmidt je ostavio ogroman trag i drugim odlukama
Kada se bude pričalo o Schmidtu kao visokom predstavniku, fokus će uvijek biti na navedenim odlukama, primarno oko izbora 2022. godine i izmjeni Krivičnog zakona BiH 2023. godine, ali se ne treba zaboraviti ni ono što je radio nakon toga.
Schmidt je, između ostalog, nametanjem odluka riješio finansiranje nabavke novih izbornih tehnologija za Centralnu izbornu komisiju (CIK) BiH, koje će se ove godine naći na biralištima u cijeloj BiH, kao i isplatu duga firmi Viaduct.
Pored toga, Schmidt je i u jeku ustavne krize koja je pogodila BiH nametnuo zabranu izdvajanja javnih sredstava za finansiranje SNSD-a i Ujedinjene Srpske, a više puta je reagovao poništavajući odluke Narodne skupštine RS-a koje su bile protivne Ustavu BiH.
Schmidt, dakle, je imao aktivniju ulogu od onoga što broj korištenja bonskih ovlasti sugeriše, a njegov mandat je, kako god se na njega gledalo, definitivno bio svojevrsni povratak aktivnijem angažmanu međunarodne zajednice u BiH.
Kako će se Schmidt gledati nakon odlaska?
Kako se njegov mandat bliži kraju, Schmidt će definitivno ostati upamćen u BiH, ali je skoro pa nemoguće da će postojati konsenzus o tome kakva je bila njegova uloga.
Schmidt će ostati u historiji BiH kao najpolarizirajući visoki predstavnik čije odluke neće biti zaboravljene po odlasku iz Sarajeva. Naprotiv, njegova nametanja su ostavila vječni trag koji se može izmijeniti jedino ako njegov nasljednik odluči da ih poništi.
Kada napusti poziciju, po izboru novog visokog predstavnika, Schmidt će otići kao hvaljen, omražen, kritikovan, proglašavan “igračem HDZ-a i Zagreba” i “nelegitimnim”, ali sigurno neće biti zaboravljen.
