Ono što je počelo kao iscrpljujuća taktička bitka na kultnom stadionu Azteca u Ciudad de Mexicu, pretvorilo se u neviđenu sportsku dramu koja je kulminirala sa pet golova u svega 30 minuta produžetaka.
Sudari ove dvije nacije uvijek su sa sobom nosili poseban naboj, ali tog vrelog 17. juna 1970. godine ispisane su najslavnije stranice nogometne historije. S jedne strane stajala je strašna napadačka mašina Zapadne Njemačke, a s druge neprobojni italijanski “catenaccio”.
Taktička borba i šok u 90. minuti
Italija je rano došla u vodstvo preko Roberta Boninsegne u 8. minuti susreta. Od tog trenutka, Azzurri su se povukli i prepustili inicijativu Nijemcima, oslanjajući se na svoju patentiranu, fanatičnu odbranu.
Činilo se da će Italijani minimalnim rezultatom osigurati finale, ali su Nijemci napadali u valovima.
Kada je sudija već gledao na sat, u 90. minuti se dogodilo čudo. Defanzivac Zapadne Njemačke Karl-Heinz Schnellinger, koji je u to vrijeme igrao u Italiji za Milan, postigao je gol za 1:1 i odveo utakmicu u produžetke. Zanimljivo je da mu je to bio prvi i jedini pogodak u dresu nacionalnog tima.
Herojstvo Franza Beckenbauera
Pored rezultatskog šoka, utakmica je ostala upamćena po nevjerovatnoj žrtvi i herojstvu kapitena Zapadne Njemačke, Franza Beckenbauera.
On je u 70. minuti nakon teškog pada iščašio rame i slomio ključnu kost. Kako je njegova reprezentacija već iskoristila obje dozvoljene izmjene u to vrijeme, “Kaiser Franz” je odbio napustiti teren kako ne bi ostavio saigrače na cjedilu.
Medicinsko osoblje mu je fiksiralo ruku uz tijelo, te je do samog kraja produžetaka igrao sa rukom u povezu, trpeći nesnosne bolove.
Haos u produžecima
Ono što je uslijedilo u dodatnih pola sata smatra se najluđim periodom u historiji Svjetskih prvenstava. Pravila tada nisu poznavala penale, pa su ekipe “morale” igrati do iznemoglosti.
Već u 94. minuti veliki Gerd Müller donosi preokret Nijemcima, ali Italijani ekspresno uzvraćaju preko Tarcisija Burgnicha (98′) i Gigija Rive (104′) za novo vodstvo od 3:2.
Prava ludnica nastaje u 110. minuti. Gerd Müller ponovo pogađa mrežu za 3:3 i baca u trans njemačke navijače.
Međutim, drama je tada dostigla vrhunac kakav ni režiseri ne bi osmislili. Dok su televizijske stanice širom svijeta još uvijek prikazivale usporeni snimak Müllerovog gola za izjednačenje, Italijani su krenuli s centra. Lopta je u samo nekoliko poteza došla do Giannija Rivere, koji je preciznim udarcem matirao golmana Seppa Maiera za konačnih 4:3.
Spomenik za vječnost
Zapadna Njemačka je ostala slomljenog srca, ali su svi akteri ovog meča bili svjesni da su odigrali utakmicu za anale. Italijani su slavili, ali ih je ovaj meč potpuno fizički i emotivno iscrpio, pa su u finalu glatko poraženi od svježijeg i moćnijeg Brazila predvođenog Peleom (4:1).
U čast ovog neponovljivog spektakla, ispred stadiona Azteca u Meksiku podignuta je spomen-ploča na kojoj jednostavno piše: “Ovdje su, 17. juna 1970. godine, Italija i Njemačka odigrale Utakmicu stoljeća.”
Italija – Njemačka 4:3
Stadion: Azteca, Mexico City. Gledalaca: 110.000. Sudija: Arturo Yamasaki (Meksiko).
Strijelci: 1:0 Boninsegna (8.), 1:1 Schnellinger (90.), 1:2 G. Müller (95.), 2:2 Burgnich (99.), 3:2 Riva (104.), 3:3 G. Müller (110.), 4:3 Rivera (111.).
Italija: Albertosi, Burgnich, Rosato (91. Poletti), Facchetti, Bertini, De Sisti, Cera, Boninsegna, Mazzola (46. Rivera), Domenghini, Riva.
Zapadna Njemačka: Maier, Vogts, Patzke (66. Held), Beckenbauer, Schnellinger, W. Schulz, Grabowski, Seeler, G. Müller, Overath, Löhr (52. Libuda).
