Blagaj je mjesto koje vijekovima spaja različite kulture i religije, a najdublji duhovni pečat na njega ostavila je upravo islamska tradicija.
Smješten pod kamenim liticama, na samom izvoru rijeke Bune, djeluje kao prostor koji je priroda namjerno sačuvala od buke svijeta. I danas, bez obzira na to što ga turisti posjećuju u velikom broju, kada se spustite prema vodi, postane vam jasno zašto su vijekovima unazad derviši upravo ovdje odlučili podići tekiju. Tišina, mir i osjećaj povezanosti s prirodom zaista su neprocjenjivi.
Kako je sve počelo: Vijekovima duga tradicija
Prema historičarima, tradicija dovišta i zajedničkih molitvi u Bosni i Hercegovini starija je čak i od dolaska Osmanlija na ove prostore. Ljudi su oduvijek tražili mjesta na kojima će biti bliži sebi, prirodi i Bogu, a Blagaj je vremenom postao jedna od najvažnijih takvih lokacija u Hercegovini.
Okupljanja na tekiji bilježe se još od 16. vijeka, kada je i podignuta. Međutim, kontinuitet mevluda i zikra prekinut je 1925. godine, nakon smrti posljednjeg blagajskog šejha. Tada, tekija ostaje tek turistička razglednica Hercegovine – lijepa, prkosna, ali pomalo zaboravljena.
Sve se promijenilo 1975. godine kada je ova tradicija obnovljena. Od tada, svake druge subote u maju, pod blagajskim stijenama prolazi rijeka ljudi sa zajedničkim ciljem – da osjete duhovni mir. I svake godine taj prizor djeluje isto. Kao da se, na jedan dan, cijela Bosna i Hercegovina slila na izvor Bune.
Duhovnost, mir i “povratak sebi”
Bilo je tako i ovog vikenda. Centralni program manifestacije “Dani mevluda i zikra” održao se u subotu, 9. maja, a obilježilo ga je učenje odlomaka iz Kur’ana. U jedinstvenom ambijentu, imami, šejhovi i derviši učili su na bosanskom i turskom jeziku, pred hiljadama ljudi koji su se okupili kako bi ih slušali.
Unutrašnjost tekije je bila u potpunosti ispunjena vjernicima, koji su prekrili gotovo svaki milimetar kamena. Mnogi su svoje mjesto našli i u neposrednoj blizini, uz sami izvor Bune ili na prirodnim uzvišenjima. Molitve, ilahije, kao i poruke zajedništva, mira i dobrote, odjekivale su gdje god ste se u tom trenutku našli.
Gosti su pristigli sa svih strana – iz Sarajeva, Tuzle, Zenice, Bihaća, Sandžaka, a ujedno je ovo bio povod i da se okupi dijaspora iz Austrije, Njemačke, Švedske i drugih evropskih zemalja. U petak, uoči mevluda, proučen je i derviški zikr koji je bio nešto intimnija uvertira u dnevni događaj.
“Vas ovdje dovodi dobra želja, dobar nijjet. Ovo je rijeka pobožnosti, rijeka dobra i rijeka koja tjera čovjeka da promišlja o svom životu i o svom putu. Ovo je najveći dinski skup koji se organizuje u Hercegovini. Sa sobom nosi velike poruke, a te poruke su važne za postojanje i budućnost našeg naroda ovdje”, bila je samo jedna od poruka mostarskog muftije Salema ef. Dedovića.
Po značaju, ovaj mevlud Islamska zajednica često navodi odmah nakon Ajvatovice, a ono što mnogi ističu je da se tokom zajedničkih molitvi osjećaju ispunjeno te da je ovo prilika da se “vrate sebi”. Prirodna akustika i glasovi koji se “odbijaju” od stijene Bune nose posebnu težinu i značenje, a naročito za one koji mu prvi put prisustvuju.
Dan kada Blagaj ne odmara: Vašar, domaće slastice i prilika za zajedničko veselje
Iako je u fokusu duhovnost, mevlud u Blagaju ne čini samo vjerski obred. Sve počinje puno ranije (i traje puno duže) od predviđenog, a u tome podjednako uživaju kako posjetitelji tako i sami domaćini.
Dan prije, blagajska čaršija i ulice oživljavaju. Zateći ćete trgovce iz svih dijelova zemlje kako postavljaju tezge i pripremaju se za dug dan pred njima. Pojedini će raditi tokom cijele noći, dočekujući prve posjetitelje. Pridružuju se tome i lokalci. Svaka avlija otvara vrata i stavlja se na uslugu, iznose se stolovi, stolice, suncobrani i svaki privatni posjed postaje prostor za okupljanje.
U subotu, mještani obično porane kako bi prošetali čaršijom i popili kafu prije nego masa preplavi ulice. Radno vrijeme toga dana je duže od uobičajenog. Saobraćaj se obustavlja već od jutarnjih sati pa mnogi posjetitelji znaju posljednje kilometre prepješačiti. Ko nije poranio, spreman je za čekanje. Ali, nećete čuti da se iko žali. Proradi tu onaj hercegovački inat.
Jedan dan postaje prilika za mnogo toga u jednom. Momenat za smiraj i duhovnost, ali i vrijeme za narodno veselje. Porodica i prijatelji se okupljaju, i sve je znaku povratka tradiciji i Hercegovini kakvu starije generacije pamte iz djetinjstva. Uporedo, Blagaj tog dana nalikuje na mali vašar.
Od samog ulaza pa sve do tekije, nižu se štandovi s raznim potrepštinama i suvenirima. Možete pronaći baš sve, a pojedini štandovi prodaju i “sve za 1 KM”. Od knjiga, marama, tespiha, do odjeće, kućnih stvari, antikviteta i mnogih drugih stvari za koje niste ni znali da vam trebaju. Mališani se posebno raduju luna-parku, a odrasli u centru igraju kolo.
Ulicama se širi miris jagnjetine i roštilja, a najviše se kupuje domaća halva i sok od šipka. Tu su i domaće voće, povrće, med i ljekovito bilje, po kojima je ovo područje nadaleko poznato. Cijene su pristupačne tako da se gotovo niko ne vrati praznih ruku.
“Dogodine opet”
Blagajski mevlud mnogi ne propuštaju već godinama zaredom, planirajući čak i slobodno vrijeme prema ovom dešavanju. Pojedini posjetitelji putuju satima samo kako bi proveli nekoliko trenutaka ispred tekije, dok ima i onih koji priznaju da ih je tu dovela znatiželja, ali da već imaju želju da se vrate. Dobnih ograničenja nema, ali ni prepreka – ni velike vrućine, ni iznenadna kiša ne mogu pokvariti planove. Upravo u tome možda i leži najljepše objašnjenje koliko ovaj dan svima znači.
Uistinu, svake druge subote u maju, Blagaj postaje premalen za sve koji ga žele posjetiti i doživjeti. To su trenuci kada Hercegovina s ponosom pokazuje svoju tradiciju, nepokolebljivost i gostoprimstvo. Ipak, čak i uprkos velikoj gužvi, svako pronađe svoj mir i ono po šta je došao.
A kada se dan privede kraju i ljudi krenu kućama, gotovo svi sa sobom nose misao koja stane u iste dvije riječi: “Dogodine opet.”
