Dobojlić za N1 o radu Tužilaštva BiH

Govoreći o mogućim pravnim posljedicama događaja koji su pratili dolazak tijela i sahranu Ratka Mladića u Srbiji, Dobojlić je kazala da se moraju razdvojiti različita pravna pitanja i utvrđivati eventualna odgovornost pojedinaca, ali i države.

“To će raditi pravosudne institucije. Ja ne bih u ovom trenutku ulazila u to, s obzirom na to da nemamo nikakve informacije, naprimjer, iz Tužilaštva Bosne i Hercegovine”, rekla je.

Naglasila je da ne želi braniti Tužilaštvo BiH, ali da je potrebno razumjeti faze krivičnog postupka.

“Kada dođu prijave u Tužilaštvo, one se prvo sortiraju po predmetima. Onda se zadužuju tužioci po CMS sistemu i već prolaze dva dana, možda i tri ili četiri, dok predmet dođe na sto postupajućem tužiocu”, pojasnila je.

Tek tada, dodala je, tužilac može naložiti predistražne radnje policijskim agencijama ili, ako smatra da postoje potrebne informacije, donijeti naredbu o provođenju istrage.

“To su već koraci koji uzimaju pet ili šest dana od trenutka kada se nešto zaprimi u Tužilaštvu Bosne i Hercegovine ili bilo kojem drugom tužilaštvu”, kazala je Dobojlić.

Dobojlić je posebno pojasnila formulaciju koju javnost često čuje iz tužilaštava – da je “formiran predmet”.

“To ne znači ništa u procesnom smislu, niti u smislu nekog postupanja po tom predmetu. Znači da je primljena krivična prijava ili prijava putem maila, da je otvoren predmet, da je prijava stavljena u njega i da je dobio oznaku i broj”, rekla je.

Prema njenim riječima, samo saopćenje da je predmet formiran ne daje odgovor o tome da li je istraga otvorena niti šta je konkretno urađeno.

Istovremeno smatra da bi Tužilaštvo BiH trebalo biti otvorenije prema javnosti i objasniti kako postupak funkcioniše, posebno zbog velikog interesa javnosti.

Govoreći o ranijim prijavama koje se odnose na negiranje genocida i veličanje ratnih zločinaca, Dobojlić je kazala da javnosti nedostaju precizni statistički podaci.

“Mi nemamo informacija, ili bar ja nisam naišla na njih, koliko je prije ovog događaja bilo prijava u Tužilaštvu Bosne i Hercegovine. O tome bi nas trebalo informisati. To nije tajna, to su statistički podaci”, kazala je.

Dodala je da bi tek na osnovu tih podataka bilo moguće procijeniti kada su prijave podnesene i koliko se radilo na njima.

“Činjenica jeste da nema optužnica. Imali smo nekoliko presuda Suda Bosne i Hercegovine, koliko znam, bilo je i nekoliko optužnica koje su vraćene, odnosno odbijene, a za istrage ne znamo”, rekla je.

Dobojlić je naglasila da 24 sata ili nekoliko dana u radu tužilaštva nije dug period.

“Ta 24 sata mogla su biti iskorištena za reagovanje po službenoj dužnosti Tužilaštva Bosne i Hercegovine, da se formira predmet, ili da se predmet formira po prijavi. Onda se signira postupajućem tužiocu, koji tek tada počinje voditi istražne ili predistražne radnje”, objasnila je.

Kako je navela, i sama dostava naredbe policijskoj agenciji zahtijeva vrijeme.

“Ne možemo očekivati da se u tom periodu dođe do optuženja. Mora se provesti istraga”, naglasila je.

Tokom razgovora otvoreno je i pitanje velikog broja prijava koje građani dostavljaju Tužilaštvu BiH putem elektronske pošte.

Dobojlić je kazala da će se takve prijave morati sortirati u zavisnosti od toga koliko sadrže informacija i koliko su osnovane.

“Ako su dobili, naprimjer, hiljadu i po prijava putem e-maila, moraju ih sortirati. Treba i to pročitati pa donijeti zaključak”, rekla je.

Pojasnila je da nije svaka prijava automatski dokaz koji se može koristiti u krivičnom postupku.

Govoreći o zakonskim odredbama koje se odnose na veličanje ratnih zločinaca, Dobojlić se pozvala na član 145a, stav 6. Krivičnog zakona BiH.

Navela je da odredba predviđa kažnjavanje osobe koja dodijeli priznanje, nagradu, spomenicu, bilo kakav podsjetnik, privilegiju ili slično osobi pravosnažno osuđenoj za genocid, zločin protiv čovječnosti ili ratni zločin, kao i u slučajevima imenovanja javnih objekata po takvoj osobi.

“To su elementi krivičnog djela i oni moraju biti ispunjeni”, kazala je.

Dodala je da su u javnosti već prikazani određeni snimci i izjave, ali da se svaki dokaz u krivičnom postupku mora pribaviti na zakonit način.

Dobojlić je pojasnila da nije dovoljno da se određeni snimak samo pojavi u medijima.

“Ako ćete koristiti snimak u sudnici, naprimjer snimak koji je emitovan na televiziji i na kojem su prikazana prijavljena lica, on se mora zakonskim putem, po naredbi, tražiti od televizijske kuće”, rekla je.

Nakon toga se, prema njenim riječima, mogu prikupljati drugi dokazi, saslušavati svjedoci i na kraju osumnjičena osoba.

Upozorila je da žurba može dovesti do problema.

“Najlakše je podići optužnicu, a onda imamo veliki broj oslobađajućih presuda. Nekada optužnice budu podignute bez zakonitih dokaza, bez završene istrage i bez raščišćene cjelokupne situacije”, kazala je.

Dodala je da uzrok tome mogu biti pritisak javnosti, medija, politički pritisci, površnost ili neznanje.

Posebno je govorila o prijavama koje se zasnivaju na komentarima i objavama sa društvenih mreža.

“Komentari na društvenim mrežama isprintani sa neke stranice, Facebooka ili portala nisu dokaz u krivičnom postupku”, rekla je.

Objasnila je da se takvi podaci moraju pribaviti kroz odgovarajuće pravne procedure.

“Morate ih pribaviti putem međunarodne pravne pomoći od kompanije koja upravlja društvenom mrežom, da vam dostavi listing tih komentara i objava, da bi to bio zakonit dokaz u sudnici”, kazala je.

Takav komentar, ipak, može poslužiti kao informacija koja će tužioca uputiti prema određenom počiniocu ili svjedoku i dovesti do daljnjih istražnih radnji.

Kada je riječ o događajima na ulicama i javnim skupovima, Dobojlić je kazala da je situacija drugačija.

“Na ulicama, kod veličanja, dokaz vam je snimak, eventualno događaj koji se desio”, objasnila je.

Ako je događaj snimila policijska agencija u okviru određenih radnji, moguće je da se već radi o predistražnoj fazi postupka.

U slučaju televizijskih snimaka, oni se, kako je ponovila, moraju službenim putem zatražiti od televizijske kuće, nakon čega se prikupljaju ostali dokazi i saslušavaju svjedoci.

Govoreći o javnom osporavanju i degradiranju presuda Haškog tribunala i drugih međunarodnih sudova, Dobojlić je rekla da je takva pojava razočaravajuća.

“Osnovni postulat jeste da se poštuju presude svih sudova, i naših sudova i sudova koje spominjete”, kazala je.

Prema njenim riječima, stalno osporavanje presuđenih činjenica djeluje kao propaganda koja proizvodi posljedice u javnosti.

“Presuda je presuda. Često ni mi kao advokati nismo zadovoljni presudom, ali moramo je poštovati. Postoje pravni lijekovi koji se koriste i na koje dobijemo odgovore. U ovom slučaju sud je presudio i to je tako”, naglasila je.

Dobojlić smatra da bi bilo korisno reorganizovati rad pravosuđa i uspostaviti poseban odjel u kojem bi tužioci radili na predmetima koji se pokreću po službenoj dužnosti.

“Mislim da bi bilo dobro napraviti odjel i imenovati tužioce koji rade predmete po službenoj dužnosti. Onda možete tražiti veću odgovornost, jer svi tužioci već imaju predmete po kojima postupaju, zakazana suđenja i istrage u drugim predmetima”, rekla je.

Prema njenom mišljenju, jedan ili dva tužioca mogla bi pratiti javno dostupne informacije i medije te na osnovu toga procjenjivati postoji li razlog za formiranje predmeta.

“Mislim da bi to bilo transparentnije i bolje, ili da Tužilaštvo objasni ako već postoji takav mehanizam”, zaključila je Dobojlić.

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad