Osvrćući se na dosadašnji mandat i rezultate koalicione vlasti, Mašić ističe ekonomske pomake i planirane reforme zdravstva, ali govori i o kompromisima, crvenim linijama i propuštenim prilikama.
Poseban naglasak stavlja na sistemska rješenja za stambeno pitanje mladih, unapređenje parlamentarne discipline i jačanje prava radnika.
Nosite listu SDP-a za Parlament FBiH – koji su Vaši ključni prioriteti i po čemu se ponuda SDP-a na ovim izborima razlikuje od konkurencije?
Moj prvi prioritet je vrlo jednostavan: da čovjek koji radi od svoje plate može normalno živjeti, a da penzioner nakon cijelog radnog vijeka ne mora svaki mjesec računati čega će se odreći. Zato je naš cilj da najniža plata u narednom mandatu dođe do 1.500 KM, a najniža penzija do 1.000 KM.
Ali ne možete povećavati plate, a zatvoriti oči pred rastom cijena ili sav teret prebaciti na mikro i male poslodavce. Zato rast plata mora pratiti dalje rasterećenje rada, zaštita malih poslodavaca i zaštićena korpa od najmanje 200 osnovnih proizvoda. Ako povećate platu, a cijene pojedu taj rast, građaninu niste riješili problem.
Drugi veliki prioritet je zdravstvo u kojem se sistem prilagođava pacijentu, a ne pacijent sistemu. Naš program zato predviđa najduže deset dana do specijalističkog pregleda, javne liste čekanja i jednu federalno-kantonalnu onkološku mrežu sa četiri linearna akceleratora i četiri PET/CT uređaja.
I treće, želim da mlad čovjek u ovoj zemlji može planirati život, a ne odlazak: da ima posao, mogućnost da riješi stambeno pitanje, vrtić za dijete i društvo u kojem se do prilike dolazi znanjem i radom, a ne vezom.
Razlika između nas i drugih ne treba biti u tome ko će dati veće obećanje. Bili smo dio vlasti i dobro znamo da svako obećanje na kraju mora imati zakon, novac u budžetu, rok i nekoga ko za njegovu realizaciju odgovara. Zato ne nudimo savršen svijet. Nudimo konkretne stvari za koje građani mogu provjeriti jesmo li ih uradili.
Minimalna plata i inflacija, koje ste već i spomenuli, ključne su teme za većinu građana FBiH. Svjedoci smo da, bez obzira na rast minimalne plate, imamo svakodnevan rast životnih troškova. Koje konkretne mjere Parlament FBiH može i mora donijeti kako bi se zaustavio pad životnog standarda radnika i penzionera
Nijedan parlament ne može izglasati zakon kojim će ukinuti inflaciju. Ali država ne smije stajati sa strane i gledati kako rast cijena pojede povećanje plate ili penzije.
Zato želimo zakonski urediti zaštićenu potrošačku korpu od najmanje 200 proizvoda i obavezati Vladu da njihove cijene redovno i javno objavljuje. Građanin mora moći vidjeti koliko koštaju hljeb, mlijeko, ulje, lijekovi ili dječija hrana i kako se te cijene mijenjaju. A kada tržište očigledno ne štiti potrošača, država mora imati instrumente da reaguje.
Drugo je dalje rasterećenje rada. Najniža plata za 2026. iznosi 1.027 KM i naš cilj jeste 1.500 KM, ali do toga ne možemo doći tako što ćemo račun jednostavno poslati malom poslodavcu. Uz rast najnižih primanja moramo nastaviti smanjivati cijenu rada, štititi poslodavce koji uredno prijavljuju i plaćaju radnike i zatvarati prostor za rad na crno.
Isto vrijedi i za cilj najniže penzije od 1.000 KM. Penzioneru ne treba još jedno obećanje pred izbore. Treba mu jasan put do tog iznosa: način usklađivanja, stabilan izvor novca i rok. Insistirat ću da upravo te stvari budu među prvim poslovima novog saziva Parlamenta.
Kako ocjenjujete efikasnost i stabilnost aktuelne koalicione vlasti na nivou FBiH? Gdje su napravljeni najveći pomaci, a gdje su zakazali koalicioni dogovori?
Mislim da koalicionu vlast treba ocjenjivati prije svega prema tome šta je konkretno promijenjeno u životu građana. Ako koristimo taj kriterij, onda u Federaciji imamo rezultate koji su vrlo mjerljivi.
Najveći pomaci napravljeni su u oblasti plata, penzija i socijalnih prava. Minimalna plata, koja je prije dvije godine iznosila nešto manje od 596 KM, danas iznosi 1.027 KM. Istovremeno smo smanjili zbirnu stopu doprinosa sa 41,5 na 36 posto i time počeli rasterećivati cijenu rada.
Penzije su samo tokom 2026. godine kroz novi model usklađivanja povećane ukupno 15,08 posto. Dječiji dodatak povećan je na oko 195 KM i danas ga prima gotovo 100.000 djece, a uvedena je i jedinstvena podrška od 1.000 KM za svako novorođeno dijete u Federaciji. To su konkretne promjene koje građani mogu vidjeti u svojim kućnim budžetima.
Naravno, bilo bi neozbiljno tvrditi da je koalicija u svakom pitanju funkcionisala bez problema. Imali smo pitanja na kojima smo se i razilazili, međutim nikada se nije prestalo razgovarati i pokušavati iznaći najbolja rješenja.
Za nas je važna razlika između kompromisa i blokade. Koalicija podrazumijeva da ne mislite svi isto, ali ne može značiti da zbog političkih razlika mjesecima ili godinama stoje projekti koji su važni za građane i razvoj Federacije.
Zato bih ovaj mandat ocijenio kao period u kojem smo pokazali da možemo napraviti ozbiljne pomake kada postoji politička volja, posebno u ekonomskoj i socijalnoj politici.
Predstavnički dom FBiH često se suočava s prigovorima na spora zasjedanja i preobimne dnevne redove. Na koji način planirate unaprijediti parlamentarnu disciplinu i prohodnost zakona?
To je pitanje na koje parlamentarna većina mora dati operativan, a ne deklarativan odgovor. Prvo, kao zastupnik stranke koja je dio parlamentarne većine, zalagat ću se da Kolegij Predstavničkog doma i Vlada na početku svake godine objave zakonodavni kalendar: koji zakon ulazi u proceduru, kada ga razmatra komisija, kada se održava javna rasprava i kada se glasa.
Time se prekida praksa da se ključni propisi pojavljuju u posljednjem trenutku na predugačkom dnevnom redu.
Drugo, nijedan zakon koji ima ozbiljan uticaj na građane ne bi trebao ići na plenum bez tri dokumenta: procjene finansijskog učinka, roka za podzakonske akte i plana provedbe s tačno određenom institucijom. Ako to ne postoji, zastupnici glasaju o namjeri, a ne o zakonu koji može zaživjeti. Komisije moraju taj posao obaviti prije sjednice, uključujući javna saslušanja kada zakon zadire u prava građana ili stvara veći trošak.
Treće, na stranici Parlamenta mora postojati jednostavna javna tabela za svaki zakon: predlagač, faza postupka, rok, amandmani, glasanje i status provedbe. To nije tehnički detalj. To je način da se vidi ko usporava posao i da se većina ne može sakriti iza procedura. Parlament je efikasan kada ljudi znaju šta se radi, kada će se završiti i ko za to odgovara. Niti jedna koalicija ne smije biti sama sebi svrha, nego isključivo instrument za bolji život građana.
Kako odgovarate na optužbe opozicije da je SDP u koalicionim pregovorima napravio previše ustupaka partnerima na štetu vlastitih programskih principa?
Opozicija ima pravo kritikovati i tražiti više. To je njen posao. Naš posao je da pokažemo šta smo kroz dogovor uspjeli uraditi za građane i da jasno kažemo gdje kompromisa nema.
Ne prihvatam tvrdnju da je SDP odustao od svojih principa. Jesmo pravili kompromise. U političkom sistemu Bosne i Hercegovine bez kompromisa teško možete formirati vlast, a kamoli provesti ozbiljnu reformu. Ali kompromis oko načina na koji ćete doći do cilja i odustajanje od cilja nisu ista stvar.
Pogledajte šta je urađeno: najveće povećanje minimalne plate u Federaciji, povećanje penzija i socijalnih davanja, veći dječiji dodatak, podrška za svako novorođeno dijete, najveća izdvajanja za Fond solidarnosti do sada, prvo smanjenje stope doprinosa nakon gotovo dvije decenije i fiskalne reforme. Teško je tvrditi da su to politike stranke koja je zaboravila svoje socijaldemokratske principe.
Ali postoje i granice. Kada je riječ o Izbornom zakonu, naš stav je bio da rješenja moraju biti u skladu s presudama Evropskog suda za ljudska prava i demokratskim standardima. Nije se dogodilo ono čime se javnost plašila nakon formiranja vlasti: nije napravljen treći entitet niti je usvojen model Izbornog zakona koji bi značio odustajanje od tih principa.
I kada je saradnja sa SNSD-om na državnom nivou došla do tačke na kojoj smo smatrali da su ugroženi ustavni poredak i funkcionisanje institucija, za SDP je tu bila granica.
Dakle, pregovarat ćemo o tome kako ćemo doći do cilja. O temeljnim vrijednostima ne pregovaramo.
Koje sistemske poluge Parlament FBiH mora pokrenuti da bi se usporio masovni odlazak mladog radno sposobnog stanovništva? Previsoke cijene stanova i nemogućnost rješavanja stambenog pitanja jedan su od razloga zbog kojeg mladi odlučuju napustiti BiH.
Kada mlad čovjek koji radi i prima prosječnu platu ne može ni ozbiljno razmišljati o kupovini stana od 50 kvadrata, onda to više nije njegov privatni problem. To postaje problem države.
Ako ovdje ne može planirati stan, porodicu i normalan život, vrlo brzo će početi planirati odlazak.
Vlada FBiH već je otvorila kreditnu liniju od 20 miliona KM za mlade s fiksnom kamatnom stopom od 2,99 posto. To jeste dobar početak, ali jedna kreditna linija nije stambena politika.
Nama treba višegodišnji program rješavanja prvog stambenog pitanja: stabilan i predvidiv fond, model garancije koji mladom čovjeku olakšava početno učešće, jasni javni kriteriji i mehanizmi kojima ćemo spriječiti da državna pomoć na kraju samo dodatno podigne cijenu kvadrata.
Moramo otvoriti i pitanje javnog i neprofitnog najamnog stanovanja. Federacija može napraviti zakonodavni i finansijski okvir, dok kantoni i gradovi moraju učestvovati kroz zemljište, prostorne planove i upravljanje projektima.
Neću obećavati da Parlament FBiH sam može riješiti problem odlaska mladih, jer ne može. Ali može napraviti sistem u kojem posao mladom čovjeku znači da može početi graditi život: riješiti stanovanje, imati vrtić za dijete, koristiti funkcionalan javni prevoz i prijaviti se na konkurs vjerujući da će njegovo znanje vrijediti više od poznanstva.
Dugo ste prisutni na političkoj sceni i u zakonodavnim klupama. Šta smatrate svojim najvećim uspjehom, a šta neuspjehom ili propuštenom prilikom?
Ako me pitate šta ću jednog dana pamtiti iz politike, to vjerovatno neće biti nijedna funkcija koju sam obavljao.
Pamtit ću stvari za koje znam da su nekome dale stvarnu šansu.
Kao ministar obrazovanja radio sam na eliminaciji diskriminacije i segregacije u obrazovanju u oba entiteta. Organizovali smo i finansirali nastavu za djecu u entitetu RS kojoj je bilo onemogućeno izučavanje bosanskog jezika. Tada je prvi put izrađen i Model ujedinjenja odgojno-obrazovnih institucija u FBiH koje su funkcionisale po principu “dvije škole pod jednim krovom”.
Podržavali smo obrazovanje odraslih, inkluzivne programe i školovanje djece iz socijalno osjetljivih kategorija.
Tu sam naučio nešto što mi je ostalo važno do danas: politika ima smisla samo kada se pretvori u nečiju stvarnu šansu.
Ponosan sam i na ono što smo u ovom mandatu uradili u Parlamentu FBiH. Kao predsjednik Kluba SDP-a osjećam dio odgovornosti za činjenicu da je Parlament, uprkos svim problemima, završio ključne obaveze – od finansijske stabilnosti i reformskih zakona do imenovanja koja su godinama bila blokirana.
A kada me pitate šta nismo uradili, ne želim tražiti izgovor. Nismo uspjeli usvojiti Zakon o posredovanju u zapošljavanju i novi Zakon o radu kojim bismo konačno ozbiljno ograničili zloupotrebu ugovora na određeno vrijeme. Željeli smo da radnik koji kod istog poslodavca ukupno ostvari dvije godine radnog staža, bez obzira na prekide, stekne pravo da njegov radni odnos postane radni odnos na neodređeno vrijeme. To nismo završili i smatram to propuštenom prilikom ovog mandata.
Ako dobijem povjerenje građana za novi mandat, želim da upravo to bude među prvim stvarima koje ćemo završiti. Jer na kraju političara ne bi trebalo mjeriti prema tome koliko je imao funkcija, koliko je dao intervjua ili koliko je lajkova dobio. Treba ga mjeriti prema tome šta je iza njega ostalo ljudima.
