Kako su saopštili, cilj je da prijevoznici administrativne poslove završavaju brže, jednostavnije i na što manje adresa.
Ovo rješenje, kako navode, bi doprinijelo smanjenju čekanja i administracije te manje odlazaka na različite adrese bez dodatnih troškova za prijevoznike.
“Ne treba nam Ministarstvo koje će biti šalter. Treba nam Ministarstvo koje upravlja sistemom. Ako dio rutinskih poslova možemo organizirati tako da prijevoznik brže dobije dokument, a naši ljudi dobiju više vremena za zakone, evropske integracije, međunarodne sporazume i digitalizaciju, onda to trebamo uraditi. Država time ne gubi kontrolu. Država postaje efikasnija”, kazao je državni ministar komunikacija i prometa Edin Forto naglasivši kako racionaliziranje procesa ni u kojem slučaju ne smije značiti veći trošak za prijevoznike.
Dio operativnih, administrativnih i tehničkih poslova bio bi se obavljao u Vanjskotrgovinskoj komori Bosne i Hercegovine, dok bi Ministarstvo i dalje vodilo regulatorne, upravne, međunarodne, strateške i nadzorne funkcije. Ključno opredjeljenje je da reforma ne smije dovesti do novih naknada niti poskupljenja postojećih usluga za prijevoznike.
Sektor za promet Ministarstva komunikacija i prometa Bosne i Hercegovine danas, uz regulatorne, strateške i međunarodne poslove, neposredno obavlja i veliki broj svakodnevnih administrativnih poslova u međunarodnom i međuentitetskom cestovnom prijevozu.
To uključuje postupke u vezi s različitim dozvolama, licencama i izvodima licenci, kvalifikacijskim karticama vozača, knjigama putnih listova, međunarodnim i međuentitetskim linijama, kao i drugim dokumentima potrebnim prijevoznicima.
Analiza poslovnih procesa pokazuje da značajan dio tih postupaka čine standardne administrativne i tehničke radnje koje se svakodnevno ponavljaju: prijem zahtjeva, provjera dokumentacije, traženje eventualnih dopuna, komunikacija s prijevoznicima, obrada podataka, vođenje evidencija i izdavanje odgovarajućih dokumenata.
Istakli su da Ministarstvo komunikacija i prometa Bosne i Hercegovine ima mnogo širu državnu odgovornost u kreiranju prometne politike, pripremanju i unapređenju propisa, vođenju međunarodnih pregovora, zaključujivanju i praćenju provođenja međunarodnih sporazuma, koordinacije s nadležnim organima entiteta i Brčko Distrikta BiH i radu na evropskim integracijama i nadziranju funkcioniranja prometnog sistema.
Prema sadašnjoj organizaciji, prijevoznik dio poslova obavlja pred Ministarstvom, dio pred Vanjskotrgovinskom komorom BiH, a dio pred drugim institucijama. Takva podjela znači više administrativnih koraka, više komunikacije s različitim institucijama i više vremena potrebnog za završavanje postupaka.
Zbog toga kao cilj navode formiranje svojevrsnog “one-stop-shop” principa za međunarodni i međuentitetski cestovni prijevoz i što veći broj međusobno povezanih operativnih usluga objediniti na jednom mjestu.
Vanjskotrgovinska komora BiH mogla bi preuzeti one operativne, administrativne, tehničke i stručne poslove za koje se utvrdi odgovarajući pravni osnov.
To može uključivati prijem i administrativnu obradu zahtjeva, provjeru potpunosti dokumentacije, komunikaciju s prijevoznicima i traženje dopuna, vođenje operativnih evidencija i informacionih sistema te izdavanje dokumenata za koje Komora bude ovlaštena.
Za prijevoznika bi rezultat trebao biti jednostavan: manje koraka od podnošenja zahtjeva do dobivanja dokumenta i manje vremena potrošenog na administraciju. Pri tome racionaliziranje procesa ne smije biti izgovor za povećanje troškova privredi.
“Prijevoznik mora osjetiti da mu je nešto postalo jednostavnije, brže i dostupnije. U suprotnom nismo napravili reformu. Cilj je da prijevoznik manje čeka, manje vremena troši na administraciju i da što više poslova može završiti na jednom mjestu”, naglasio je Forto.
Predložena reforma ne znači prenošenje svih poslovnih aktivnosti iz Ministarstva u Vanjskotrgovinsku komoru BiH niti prenošenje državne prometne politike na Komoru. Svaki poslovni proces bit će posebno analiziran te će biti jasno definirano šta predstavlja upravno odlučivanje, regulatornu ili nadzornu funkciju koja mora ostati u Ministarstvu, a šta je operativni ili administrativno-tehnički posao koji se može efikasnije organizirati kroz Komoru.
Takvo razdvajanje već je moguće jasno prepoznati u pojedinim postojećim procesima. Kod izdavanja knjiga putnih listova za međunarodni vanlinijski prijevoz putnika, primjerice, najveći dio procesa čine prijem zahtjeva, provjera dokumentacije, eventualna dopuna, obrada predmeta, instrukcija za uplatu naknade i izdavanje knjige putnih listova. Sličan princip postoji kod naizmjeničnih dozvola za međunarodni vanlinijski prijevoz putnika.
Kod licenci je razlika još jasnija. Ministarstvo bi i dalje provodilo postupak izdavanja licenci prijevoznika, dok bi se jednostavniji operativni procesi, poput izdavanja izvoda licence i kvalifikacijskih kartica vozača, mogli organizirati kroz Vanjskotrgovinsku komoru BiH.
Reforma bi se provodila proces po proces, prema njihovoj pravnoj prirodi i složenosti, uz jasno definiranu odgovornost Ministarstva i Komore. Reformu bi obavezno pratio i razvoj digitalnog sistema razmjene podataka između svih učesnika u postupku, kojeg implementira Ministarstvo, a koristi poslovna zajednica, odnosno unapređenje softvera za podršku procesima rada u Sektoru za promet koji se trenutno koristi.
Brzina administracije u cestovnom prijevozu direktno utiče na konkurentnost domaćih kompanija. Za prijevoznika kašnjenje jednog dokumenta može značiti da kamion ili autobus ne može krenuti, da vozilo i vozač čekaju, da isporuka kasni, da nastaju dodatni troškovi ili kazne, a u krajnjem slučaju i da se izgubi posao ili poslovni partner.
Vrijeme provedeno čekajući administraciju za prijevoznika zato nije samo administrativni problem nego i poslovni trošak. Prometna administracija mora biti brza, dostupna i efikasna javna usluga privredi, uz potpuno poštivanje zakona i jasnu odgovornost institucija.
“Ne želimo reformu u kojoj ćemo samo promijeniti adresu na koju prijevoznik nosi papire. Moramo promijeniti način na koji usluga funkcionira. Manje papira, manje hodanja od institucije do institucije i manje čekanja. I obavezno – bez poskupljenja. To je mjera uspjeha ove promjene”, istakao je Forto.
Vanjskotrgovinska komora BiH nije klasičan organ državne uprave. Ona je zakonom osnovana javnopravna asocijacija privrednih subjekata i privrednih asocijacija sa cijele teritorije Bosne i Hercegovine i predstavlja prirodnu institucionalnu tačku između države i privrede.
Sektor za promet i komunikacije Vanjskotrgovinske komore BiH već okuplja i zastupa interese prijevoznika koji se bave međunarodnim i međuentitetskim cestovnim prijevozom putnika i tereta, međunarodnom špedicijom i povezanim djelatnostima. Komora svakodnevno komunicira s prijevoznicima, poznaje njihove potrebe, raspolaže stručnim znanjem iz oblasti prometa i već obavlja određene povezane poslove.
Zato cilj nije formirati novu instituciju ili uvesti još jedan administrativni nivo. Cilj je upravo suprotan – postojeće kapacitete povezati tako da prijevoznik ima što manje administrativnih koraka i što više usluga dostupnih na jednom mjestu.
Zakon o Vanjskotrgovinskoj komori BiH već predviđa mogućnost da Komora, pored svojih osnovnih nadležnosti, obavlja i druge poslove koji su joj povjereni odlukom nadležnih organa Bosne i Hercegovine.
Međunarodni promet i komunikacije također su prepoznati kao područje saradnje Komore i nadležnih državnih organa. Pri tome se mora osigurati da upravno odlučivanje, tamo gdje zakon propisuje da odluku donosi organ uprave, ostane u Ministarstvu.
Zbog toga će za svaki proces biti potrebno precizno razgraničiti upravne, stručne, administrativno-tehničke i servisne poslove.
Ministarstvo prema ovom modelu zadržava punu regulatornu, upravnu, stratešku, međunarodnu i nadzornu funkciju. Ono nastavlja kreirati prometnu politiku, pripremati propise, pregovarati s drugim državama, zaključivati i pratiti međunarodne sporazume, odlučivati u upravnim stvarima koje su mu zakonom povjerene, koordinirati s drugim nivoima vlasti i nadzirati funkcioniranje sistema.
Povjeravanjem odgovarajućih operativnih poslova Komori, postojeći kadrovski kapaciteti Ministarstva mogli bi se više usmjeriti na harmoniziranje propisa s pravnom tekovinom Evropske unije, pripremu novih zakona, međunarodne pregovore, praćenje obaveza Bosne i Hercegovine, analizu prometnog tržišta, strateško planiranje i digitalnu transformaciju.
To je posebno važno u procesu evropskih integracija, koji zahtijeva kontinuirano usklađivanje zakonodavstva, pripremu novih propisa i analiza, međunarodnu koordinaciju i praćenje provođenja preuzetih obaveza. Zato izmještanje pojedinih operativnih procesa ne treba posmatrati kao smanjenje uloge Ministarstva, nego kao jačanje njegove sposobnosti da radi posao zbog kojeg postoji – da regulira, pregovara, planira, koordinira i nadzire.
Uspjeh ove reforme mjerit će se konkretnim rezultatom za prijevoznika: koliko kraće čeka, koliko manje administrativnih koraka mora napraviti i koliko ga ta usluga košta.
“Prijevoznik od ove reforme mora imati korist, a ne novi trošak. Nećemo dozvoliti da se pod izgovorom reorganizacije uvede nova naknada ili poveća cijena postojeće usluge. Ako nešto organiziramo drugačije, onda to radimo zato da prijevoznik manje čeka, manje obilazi institucije i brže dobije ono što mu je potrebno za posao”, kazao je Forto.
Predložena reforma zato počiva na jednostavnoj podjeli odgovornosti: Ministarstvo upravlja sistemom, regulira, odlučuje i nadzire, dok Vanjskotrgovinska komora BiH efikasno servisira prometnu privredu u operativnim poslovima koji joj budu povjereni.
Krajnji cilj je jasan: manje čekanja, manje papira i manje administrativnih koraka za prijevoznike, bez novih naknada i bez poskupljenja postojećih usluga, uz snažnije Ministarstvo usmjereno na upravljanje i unapređenje prometnog sistema Bosne i Hercegovine.
