Zmajevi će sigurno biti među osam najboljih reprezentacija koje su završile na trećem mjestu, a već je jasno da će selekcija BiH u šesnaestini finala igrati protiv jednog od domaćina, SAD-a.
Grupna faza, odnosno utakmice protiv Kanade (1:1), Švicarske (1:4) i Katara (3:1), pokazale su mnogo toga o reprezentaciji BiH, ali se može reći i da nije u potpunosti otključan potencijal ove ekipe.
Šta se uradilo dobro: Zmajevi konačno imaju identitet
Na putu do najvećeg uspjeha u rezultatskom smislu, Zmajevi su, radom selektora Sergeja Barbareza, došli do još jednog uspjeha, ali u taktičkom smislu – došli su do identiteta i postavke igre.
Ta postavka jeste u svojoj suštini rigidna i defanzivna, ali je ona rezultat limitacije ekipe u čijem veznom redu igraju nogometaši kojima je odbrana bolja strana i gdje nema mnogo kreacije.
Ona je i dala, istina limitiran, rezultat. Protiv Kanade i Švicarske, dvije ekipe koje su po kvaliteti ispred BiH, naša selekcija je izdržala po 70 minuta i ograničila ofanzivno potentne reprezentacije na manji broj šansi.
Naravno, bilo je i propusta, a koji su eventualno doveli do pogodaka u mreži iza Nikole Vasilja, ali se definitivno može reći da su rezultati rigidne igre bili zadovoljavajući. Taktika nadigravanja, kao što smo vidjeli u posljednjoj utakmici protiv Katara, je moguća kada postoji dovoljno velika razlika u kvaliteti na našoj strani.
Propuste su ipak nadjačale pozitivne strane, a tu se mora naglasiti da su se svi igrači BiH, od Vasilja do Ermedina Demirovića u vrhu napada, uklopili u ovu defanzivnu postavku i radili svoj dio posla.
Tu se posebno moraju istaći Esmir Bajraktarević, Kerim Alajbegović, Ermedin Demirović i Amar Memić, koji su u teoriji trebali igrati ofanzivno, ali su se predali defanzivnom identitetu ekipe i neumorno radili svoje uloge u sklopu onoga što od Zmajeva traži Barbarez.
Također, treba se pohvaliti i činjenica da se ekipa nakon dvije rigidne utakmice u trećem susretu okrenula ofanzivi i odigrala potpuno drugačije, čime su pokazali da su spremni na prilagodbu protivniku.
Kada bi se ta prilagodba mogla prenijeti i na aktivnu igru tokom 90 minuta, BiH bi postala još veća prijetnja po svoje protivnike, ali je izgradnja identiteta pod Barbarezom još u ranoj fazi, a za ispunjenje punog potencijala će trebati još vremena.
Ono što je jasno nakon ove grupne faze jeste da je defanzivni dio spreman na borbu i s najopasnijim napadima, ali se na nekim stvarima još mora raditi.
Psihološki i fizički padovi su ogroman problem
Naravno, BiH ima i svoje probleme, a najveći od njih je viđen u posljednjih 20 minuta protiv Švicarske, ali i u nekoliko perioda igre protiv Katara.
Zmajevi su nakon prvog primljenog pogotka protiv Švicarske potpuno pali, mentalno i fizički, za šta se mora tražiti odgovornost selektora čiji je posao da na svaki način pripremi ekipu za sve moguće izazove.
Protiv Švicarske se desio posebno zabrinjavajući pad zbog činjenice da je pogodak primljen u 74. minuti, što je ostavilo prostora i vremena da se ekipa reorganizira i da pokušaju doći do remija.
Bez obzira na to što je Tarik Muharemović šest minuta nakon pogotka dobio crveni karton, BiH nije smjela sebi dozvoliti raspad koji se desio, iako visok poraz na kraju nije uticao na naš plasman u nokaut fazu.
Zabrinjavajući je i period na kraju prvog poluvremena protiv Katara, koji se “prelio” na početak drugog dijela ove utakmice, a koji je također došao nakon primljenog pogotka. Srećom, Ermin Mahmić je trećim pogotkom za BiH na ovoj utakmici riješio situaciju i ostatak tog susreta se može odbaciti kao podloga za neku dublju analizu.
Ovo su ozbiljni problemi kada ste reprezentacija koja ovisi o visokom nivou discipline i ekipa koja očekuje da održi defanzivnu postavku i kroz periode intenzivnog pritiska, kakav Zmajeve sigurno očekuje u narednoj rundi takmičenja.
Ipak, ovi padovi se mogu iskoristiti i kao lekcija za buduće utakmice i može se reći da je dobro što se desilo u utakmicama grupne faze, gdje ima prilike za popravku.
Još jedna stvar koja se može popraviti su pravovremene izmjene. Barbarez je pogodio protiv Katara, gdje su igrači donijeli novu energiju koja je i presudila na kraju, ali se u prva dva susreta pomalo kasnilo, što je rezultiralo situacijom gdje su Kanada i Švicarska jednostavno imale više energije kada su se utakmice rješavale.
Barbarez postavio temelje, ali puni potencijal još nije otključan
Ono što je potpuno jasno nakon grupne faze jeste da BiH ima glavu i rep, ali i potencijal koji se još nije vidio u punom svjetlu na ovom Mundijalu.
Opterećeni defanzivnim zadacima, Alajbegović i Bajraktarević još nisu pokazali svoj napadački arsenal, iako nam je nogometaš Bayer Leverkusena dao mali dio predivnim pogotkom protiv Katara.
Od krila Zmajeva još trebamo tek da vidimo napade na protivničke bekove u izolaciji, što je njihova apsolutno najveća snaga, a koju nisu uspjeli pokazati jer su se povinovali ulozi koju je njima namijenio Barbarez.
Također, Barbarez je u Mahmiću, koji je postigao dva pogotka u grupnoj fazi, dobio igrača koji može svojim ulaskom promijeniti koncepciju ekipe iz rigidno-defanzivne u neku vrstu kombinacije stabilne odbrane i potentnog napada.
Kako će to sve izgledati u narednoj fazi, vidjet ćemo u šesnaestini finala protiv Amerike, ali Bosna i Hercegovina je pokazala da nije slučajno na Svjetskom prvenstvu. Grupna faza je apsolvirana, a slijedi runda u kojoj je, koliko god to zvučalo kao floskula, sve moguće.
