U zdravim prijateljstvima ne postoji stroga podjela na “50/50”, jer život donosi periode kada jedna strana više daje ili više treba pomoć. Međutim, razlika između privremene i stalne neravnoteže može biti presudna za opstanak odnosa.

Stručnjaci ovaj obrazac opisuju kao nedostatak reciprociteta, naviku koja, ako se ne prepozna na vrijeme, može postati glavni uzrok raspada prijateljstva.

Kada odnos postane jednosmjeran

Problem postaje izražen kada je uvijek ista osoba ta koja prva inicira kontakt, sluša i pruža podršku, dok druga strana često nije dostupna ili je fokusirana na vlastite potrebe.

Takvi odnosi vremenom počinju djelovati iscrpljujuće. Iako komunikacija postoji, ona postaje jednostrana, jedna osoba uglavnom daje, dok druga uzima.

U nekim slučajevima to se manifestuje i kroz tzv. “zero-sum” interakcije, gdje se razgovori odvijaju tako da korist uglavnom ima samo jedna strana. Naprimjer, prijatelj traži podršku kada mu je teško, ali kada se uloge obrnu, razgovor se brzo vraća na njegove probleme.

Stručnjaci navode da kvalitet prijateljstva ne zavisi od količine kontakta, već od toga koliko je odnos uzajamno koristan i podržavajući.

Selektivne granice u odnosima

Drugi čest problem su neujednačene granice u prijateljstvu. Iako je postavljanje granica zdravo i važno, problem nastaje kada one važe samo u jednom smjeru.

Na primjer, osoba može insistirati na prostoru i razumijevanju kada joj je teško, ali istovremeno očekivati dostupnost druge strane kada njoj zatreba podrška. Slično tome, neko može često odbijati druženja pozivajući se na vlastite granice, dok očekuje da drugi uvijek budu dostupni.

Stručnjaci ovaj fenomen opisuju kao narušavanje ravnoteže u odnosima, gdje granice prestaju biti zajednička zaštita i postaju pravila koja vrijede samo za jednu osobu.

Zdrava prijateljstva počivaju na uzajamnosti, poštovanju i ravnoteži. Kada ti elementi izostanu, odnos s vremenom postaje emocionalno iscrpljujući i može se postepeno urušiti.

Share.
Leave A Reply

Exit mobile version