Kina, drugi najveći svjetski potrošač sirove nafte, iskoristila je sve raspoložive mehanizme kako bi sačuvala zalihe u trenutku kada je rat u Iranu prekinuo pristup za više od 11 miliona barela nafte dnevno. Smanjenjem uvoza, oslanjanjem na ogromne zalihe i korištenjem čiste energije, Kina je uspjela ublažiti udar visokih cijena na domaćem tržištu, a te akcije su se itekako osjetile i na globalnom nivou.
Nakon više od tri mjeseca rata, pojedini analitičari predviđali su da bi cijene nafte mogle skočiti i na 200 dolara po barelu. Međutim, iako je ukupni procijenjeni gubitak opskrbe premašio milijardu barela, cijene sirove nafte ostale su relativno stabilne. Mnogi stručnjaci upravo Kinu vide kao glavni razlog za to, piše CNN.
“Kina je odigrala ključnu ulogu kao ‘tampon’ za ostatak Azije, a samim tim i za cjelokupnu globalnu ekonomiju”, izjavio je Daan Walter iz energetskog think-tanka Ember.
U ponedjeljak je cijena barela nafte tipa Brent pala ispod 78 dolara, usljed očekivanja da bi Hormuški moreuz, kroz koji prolazi petina svjetske nafte, uskoro mogao ponovo biti otvoren za normalnu trgovinu. Prije početka sukoba na relaciji SAD-Izrael-Iran, Brent se trgovao ispod 70 dolara, dok je početkom maja dostigao četverogodišnji maksimum od 114 dolara.
“Nevidljiva ruka” koja balansira tržište
Analitičari Societe Generalea su u nedavnom izvještaju istakli zanimljiv podatak: Arapski embargo iz 1973. godine, koji je donio pad globalne ponude od 7 posto, rezultirao je skokom cijena nafte za nevjerovatnih 134 posto. S druge strane, aktuelni rat u Iranu ugrozio je čak 14 posto globalne opskrbe, ali cijene ni približno nisu toliko skočile.
Ovaj fenomen pripisuju Kini, nazivajući je “nevidljivom rukom koja rebalansira tržište”. Razlog leži u njenoj sposobnosti da smanji uvoz nafte za oko 3 miliona barela dnevno, što je količina gotovo jednaka ukupnoj potražnji cijelog Japana.
Kina je uspjela drastično smanjiti potrošnju iz nekoliko razloga.
Prije rata, Kina je gomilala zalihe koristeći jeftinu sankcionisanu naftu iz Rusije i Irana. Trenutno raspolaže s više od milijardu barela u komercijalnim i strateškim rezervama.
Vlada je ograničila izvoz rafiniranih proizvoda (poput dizela i benzina) kako bi osigurala domaće tržište, čime je smanjila potrebu kineskih rafinerija za kupovinom na globalnom tržištu.
Svaki drugi novi putnički automobil prodan u Kini danas je vozilo na novu energiju. Prema procjenama IEA-e, kineska flota električnih vozila smanjila je potrošnju nafte za oko milion barela dnevno u prošloj godini.
Nakon višemjesečnog straha od najgore naftne krize u historiji, Međunarodna agencija za energiju (IEA) sada upozorava na suprotan scenarij: otvaranje Hormuškog moreuza moglo bi sljedeće godine izazvati preveliku ponudu.
U svom mjesečnom izvještaju, IEA predviđa da će rast ponude sljedeće godine nadmašiti potražnju za 4,7 miliona barela dnevno, ukoliko se proizvodnja na Bliskom istoku vrati u normalu.
Pored toga, globalna nestabilnost dodatno je ubrzala prelazak na obnovljive izvore energije. Kina je u martu zabilježila rekordan izvoz proizvoda tehnologije čiste energije, a analitičari ističu da bi ovo mogao biti ključni trenutak za globalnu dekarbonizaciju.
Brzo otvaranje Hormuškog moreuza značilo bi da se na tržište odjednom vraća 100 miliona barela zarobljene nafte. Iran će vjerovatno agresivno povećati svoju proizvodnju, posebno ako američke sankcije budu ukinute. No, to bi iransku naftu moglo učiniti manje privlačnom Kini, koja ju je do sada kupovala uz veliki popust.
S obzirom na to da su mnoge zemlje već osigurale svoje potrebe za naftom za predstojeće ljeto, Kina bi ponovo mogla biti jedini igrač sposoban da apsorbuje eventualni višak na tržištu. Pitanje koje ostaje jeste, po kojoj cijeni i pod kojim uslovima će Peking sada kupovati?
