Ipak, upravo u ovom kalifornijskom gradu, Sarajlija Ramiz Avdić već godinama uspješno vodi “Eurogril”, restoran koji je postao prava gastronomska senzacija, ali s potpuno neočekivanim profilom gostiju.
Ramiz je u Sjedinjene Američke Države stigao prije više od decenije, tačnije 2010. godine. Ugostiteljski objekat koji danas vodi prvobitno je bio u vlasništvu njegovog prijatelja, ali je Ramiz ubrzo preuzeo kormilo i u potpunosti transformisao cijelu priču.
Priču o svom dolasku i samim počecima biznisa u Americi, Ramiz započinje prisjećanjem na preuzimanje restorana i stratešku odluku koja se ispostavila kao pun pogodak.
“Ovaj restoran je bio u vlasništvu mog prijatelja nekih godinu dana. Kada je on morao odustati, ja sam ga preuzeo i potpuno promijenio koncept. Ubacio sam našu hranu, ali sam zadržao ime ‘Eurogril’. To je veoma bitno. Kada ste u drugim područjima, izvan Balkana, i stavite u naziv ‘Sarajevo’ ili ‘Sofra’, ljudi jednostavno ne znaju šta je to. Ali se zato lako vežu za ime ‘Eurogril’. Svi dođu da probaju hranu, a ko god je proba jednom, taj se ponovo vraća i tako se stvara jedna velika armija vjernih gostiju”, objašnjava Avdić za Klix.ba.
Iako je “Eurogril” danas prepoznatljiv po vrhunskoj hrani, naš sagovornik ističe da sam po struci nije kuhar. Cijeli život je proveo iza šanka, učeći od najboljih sarajevskih ugostitelja, čije je znanje i “folove” uspješno prepisao i primijenio na američkom tlu.
“U suštini, ja sam čovjek koji je cijeli život bio barmen. Radio sam sa Sulejmanom Hebibom u Raguzi, s Hasanom Hajdarevićem Tabaskom, radio sam i sa Hamidom Hadžićem i Mirsom Zameticom. Gledao sam ih, krao zanat i učio od njih. Sve to što sam naučio u Sarajevu, prenio sam ovdje i to je ključ kompletnog uspjeha. Također, veliku ulogu je odigrao i pokojni Miro Bilić. On mi je napravio strategiju kako da radim s restoranom i kako da se gosti osjećaju ugodno. Puno mi je pomogao u mom ugostiteljskom domenu”, s poštovanjem se prisjeća Ramiz svojih mentora.
Gledajući ambijent restorana, odmah postaje jasno da ovo nije klasično američko mjesto. Zidovi su ukrašeni autentičnim detaljima, a posebnu pažnju privlače uspomene na Olimpijske igre u Sarajevu 1984. godine. Zanimalo nas je odakle svi ti predmeti u srcu Kalifornije.
Ramiz nam ponosno pokazuje prostor i otkriva zanimljivu priču iza nekih od eksponata.
“Ove slike mi je donio jedan moj stalni gost, Amerikanac. On je 1984. godine radio za NBC i bio je novinar u Sarajevu za vrijeme Olimpijskih igara. Nedavno, prije nekih pet ili šest mjeseci, čistio je kuću, pronašao ove uokvirene slike i donio ih meni. Sve ostalo što vidite, to smo sakupljali dolje u Bosni i nalazili. Imam čak i ovu limenku Coca-Cole iz 1984. godine, s olimpijskim logom, koja nikada nije otvorena. Baš interesantna stvar. Oko 70 posto suvenira koje vidite ovdje su čisti originali”, istakao je.
Ono što svakog posjetioca s Balkana iznenadi kada uđe u “Eurogril” jeste činjenica da za stolovima sjedi manji broj naših ljudi. Ramiz razbija mitove o tome da se u dijaspori može živjeti isključivo od “naše publike”.
“Često primijetim da ljudi misle kako su nam klijenti samo iz Bosne i Hercegovine ili s Balkana. Ne, naprotiv! Čak 80 posto moje klijentele čine domaći ljudi Amerikanci uz Azijate, Arape… Bukvalno nema ko ne dolazi. To je koncept koji može da uspije. Ako radite samo za naše ljude, taj koncept ovdje nema šanse za uspjeh. I to nije zato što te naši ljudi ne podržavaju, nego je stvar u tempu života. Naši ljudi ovdje mnogo rade. Čovjek ima pauzu za ručak od sat ili sat i po vremena. Dok on sjedne u auto, dođe do mene, pojede i vrati se na posao, to je nemoguća misija. Zato su stranci ti koji dominiraju”, iskren je naš sagovornik.
Povod za našu posjetu San Joseu bila je i predstojeća utakmica naše reprezentacije koja se igra u blizini. S obzirom na to da je “Eurogril” glavna baza za sve s naših prostora, pitali smo Ramiza da li se sprema nešto posebno i kakva su očekivanja.
“Inače, ponedjeljak je moj slobodan dan, ali ovaj ponedjeljak ću otvoriti restoran, to je jedina promjena i posebna priprema. Sutra stižu i BH Fanaticosi, bit će ovdje, prodavat će svoje majice i šalove. Očekujem stvarno veliki broj naših momaka i djevojaka. Jedino mi je žao što su moja porodica, dva sina i supruga, trenutno u Bosni pa nisu ovdje da budu dio svega ovoga. Znam da ste bili i u Los Angelesu na utakmici, to je nešto zbog čega čovjeku prorade emocije i bude ponosan. Idem na utakmicu, navijat ćemo pa šta Bog da. Ja mislim da imamo dobre šanse da pobijedimo”, zaključuje optimistično Ramiz za naš portal.
Dok napuštamo “Eurogril”, ostaje utisak da je ovaj komadić Sarajeva u Kaliforniji mnogo više od restorana. To je dokaz da kvalitet, sarajevski šarm i dobra strategija mogu proći bilo gdje na planeti pa čak i među probirljivom publikom Silikonske doline.
