Christian Schmidt je prije mjesec podnio ostavku na mjesto visokog predstavnika usljed američkog pritiska da to uradi, a što je i sam priznao. Nakon toga je počela “borba” za novog visokog predstavnika, koji za Amerikance u ovom trenutku ima važnu ulogu u implementaciji Južne plinske interkonekcije.
Zbog toga se iza kulisa vode pregovori i lobiranja, a brojni detalji su već procurili u javnost – od imena kandidata do toga koji kandidat je čija želja i koja država članica PIC-a je na čijoj strani. Međutim, potrebno je znati i na koji način se u Upravnom odboru bira novi visoki predstavnik.
U Upravnom odboru PIC-a sjedi 10 aktivnih članica, a Evropska unija je uvjerljivo najveći donator OHR-a, što je čini jednom od najvažnijih članica. Osim EU značajan novac izdvajaju Amerikanci i Japan, dok s udjelom manjim od 10 posto učestvuju Ujedinjeno Kraljevstvo, Kanada i Organizacija islamske kooperacije, koju predstavlja Turska.
To je značajno s obzirom na to da međunarodna zajednica praktično upravlja OHR-om u finansijskom smislu, obezbjeđujući budžet od svake države pojedinačno. Drugim riječima, funkcija visokog predstavnika je uslovljena doprinosom svake od članica, i upravo zbog toga nasljednik mora dobiti široku podršku.
Proces koji se ponavlja dok odluka ne bude donesena
Članice PIC-a u suštini pokušavaju postići dogovor na bazi konsenzusa, ali odluka ipak ne mora nužno biti donesena jednoglasno. Ono što je važno za PIC jeste da novi kandidat dobije široku podršku, ali taj broj nije preciziran.
Proces obično teče na sljedeći način: Informacije o kandidatu dostavljaju se zemljama članicama Upravnog odbora PIC-a, zatim se na sastanku Upravnog odbora razmatra ko bi bio adekvatan.
Članice donose odluku ili odgađaju donošenje odluke o nekom kandidatu u zavisnosti od stavova svake od članica PIC-a, a proces razmatranja i odlučivanja se ponavlja sve dok jedan od kandidata ne bude izabran.
Fokus bi mogao biti na tri kandidata, jednog kojeg predlažu Amerikanci, drugog Evropljani, a treći kandidat o kojem bi se raspravljalo trebalo bi da predstavlja kompromisnu opciju Evrope i SAD-a.
Međutim, srž rasprave na Upravnom odboru PIC-a neće biti samo na tome kojeg kandidata izabrati i čiju stranu treba podržati nego i o specifičnim uslovima za njegov mandat u narednom periodu. Amerikancima je u tom smislu važno ograničeno korištenje Bonskih ovlaštenja novog visokog predstavnika te da on bude spreman na saradnju u smislu zakona o državnoj imovini.
Treba napomenuti i da postoji opcija da novi visoki predstavnik ne bude izabran ovaj put te da se zatraži još nekoliko sedmica za usaglašavanje, a s obzirom na razlike u pogledu izbora kandidata među članicama PIC-a.
