Stijena u regiji Pilbara u Zapadnoj Australiji nudi dokaze o udaru asteroida u novoformiranu Zemljinu stjenovitu koru prije otprilike 3,02 milijarde godina. To čini formaciju nazvanu Kupola Sjevernog pola, najstarijim dokazom udara asteroida na Zemlji, Nova studija je datirala kristale u stijenama “šokirane” i preoblikovane ogromnom toplinom i pritiskom.
To je najnoviji argument u tekućoj debati o starosti kratera ili onoga što je od njega ostalo nakon milijardi godina erozije. U pitanju je krater koji datira tako duboko u dalekoj prošlosti Zemlje da bi mogao baciti svjetlo na nastanak kontinenata i porijeklo života.
Unutar većine stijena u Zemljinoj kori, sićušna zrna minerala zvanog cirkon tiho bilježe prolazak eona. Cirkon sadrži male količine urana, koji se polako, ali sigurno raspada u olovo. Ta postojanost je ključna, jer omjeri ta dva elementa otkrivaju koliko je vremena prošlo otkako se zrno cirkona kristaliziralo iz vruće, rastopljene stijene. U ovom slučaju, zrna cirkona pokazala Kirklandu i njegovim kolegama da je prošlo oko 3,02 milijarde godina otkako su ogromna toplina i pritisak udara asteroida otopili kristale cirkona u stijenama oko Kupole Sjevernog pola.
“Neki cirkoni na Kupoli Sjevernog pola imaju neobične razgranate, skeletne oblike. Mi ih tumačimo kao kristale modificirane udarom, nastale kada je stariji cirkon bio poremećen, djelimično rekristaliziran, a na mjestima ponovo izrastao tokom intenzivnog zagrijavanja uzrokovanog udarom”, rekao je Kirkland.
Ako su on i njegove kolege u pravu, područje, koje se naziva i Miralga Impact Structure, najstariji je trag sudara asteroida s našom planetom. Novoobjavljeni datum čini Miralgu reliktom burnog perioda u historiji našeg Sunčevog sistema, nazvanog Kasno teško bombardiranje, kada su se gigantske planete još uvijek borile za poziciju u svojim orbitama oko Sunca, bacajući asteroide i komete prema unutrašnjem Sunčevom sistemu u tom procesu (ili barem tako teoretiziraju kosmolozi). Usred ove kiše svemirskog kamenja, Zemlja je bila na pola puta kroz Arhejski eon, a površina planete se konačno ohladila i formirala tanku koru čvrste stijene. Zemljina površina ležala je ispod narandžaste izmaglice metana, pomalo nalik toplijoj verziji Saturnovog mjeseca Titana. Negdje tamo se oblikovao prvi život.
