Vlada Giorgije Meloni je 68. vlada Italije od 1946. godine, a predvodi je 31. premijer u republikanskoj eri. Za razliku od nekih drugih zemalja, u Italiji se smatra da je formirana nova vlada i nakon velike rekonstrukcije kabineta, čak i kada premijer ostane isti.
Tokom 80 godina, od formiranja vlade Alcidea De Gasperija u julu 1946. do Melonijinog rekorda 2026. godine, prosječna vlada trajala je oko 14 mjeseci.
Brojka varira u zavisnosti od metodologije. Ako se računa samo period od stupanja vlade na dužnost do njene ostavke, prosjek je kraći, jer odlazeće vlade često nastavljaju raditi u tehničkom mandatu.
Najkraće je trajala prva vlada Amintorea Fanfanija, svega 22 dana 1954. godine.
Prije Meloni, samo su četiri vlade trajale duže od 1.000 dana: druga vlada Silvija Berlusconija (1.412 dana, od 2001. do 2005.), četvrta Berlusconijeva vlada (1.287 dana, od 2008. do 2011.), vlada Bettina Craxija (1.093 dana, od 1983. do 1986.) i vlada Mattea Renzija (1.024 dana, od 2014. do 2016.).
Ukupno, Berlusconi je na funkciji premijera proveo oko devet godina kroz četiri mandata.
Poslijeratni italijanski sistem kombinovao je proporcionalni izborni sistem, koji je podsticao fragmentaciju političke scene, s koalicionim vladama podložnim unutrašnjim sporovima.
Ustav također zahtijeva da vlada ima povjerenje i donjeg doma parlamenta i Senata – dva doma s jednakim ovlastima – što je manjim koalicionim partnerima davalo značajnu pregovaračku moć.
Međutim, česte promjene vlada nisu uvijek značile i potpunu promjenu političkog kursa. Tokom većeg dijela poslijeratnog perioda, Demohrišćani su ostajali u središtu vlasti, dok su se oko njih mijenjali premijeri i koalicione formule.
Uprkos čestim promjenama vlada, devet od 18 poslijeratnih saziva parlamenta uglavnom je izdržalo do kraja svog uobičajenog petogodišnjeg mandata, dok je još pet saziva trajalo četiri godine.
Italija je tokom posljednje 22 godine na parlamentarnim izborima koristila tri različita izborna sistema, dok je Meloni obećala uvođenje četvrtog prije izbora 2027. godine, tvrdeći da će on donijeti veću političku stabilnost.
