“Tiha misa” prati pojavu molitelja na glavnim trgovima 12 hrvatskih gradova, kao i pokušaj javnog otpora takvoj pojavi multimedijalne umjetnice Arijane Lekić-Fridrih kroz participativni feministički performans “Tiha misa”.
Od 2024. svake prve subote u mjesecu na stotine muškaraca zajedno mole u svrhu zagovaranja patrijarhata i ograničavanja ženskih sloboda. Sebe nazivajući “Vitezovima bezgrešnog srca Marijina”, oni javni prostor gradskih trgova tretiraju kao privatni, ne dozvoljavajući ulaz ženama.
Film dokumentira reakcije molitelja, prolaznika i policije na istoimeni performans, kreirajući svojevrsni uvid o načinu na koji hrvatsko društvo tretira ženska prava danas.
Od Sheffield DocFesta do SFF-a
Karla Jelić je na Sarajevo Film Festival stigla nakon svjetske premijere “Tihe mise” na Sheffield DocFestu, a kaže da u Sarajevu nema posebna očekivanja kada je riječ o nagradama. Mnogo joj je važnije vidjeti kako će publika reagovati na film, posebno zbog njegovog regionalnog i lokalnog konteksta.
“Zapravo me jako zanima kako će publika u Sarajevu reagovati na film. Iako je međunarodna tema antirodnih pokreta i ženskih prava, kontekst je jako regionalan. To jest, film je jako regionalan i lokalan, a kontekst je širi. Zapravo me zanima, mislim da ljudi isto ovdje shvataju šta to znači vezati vjeru i politiku kao jedno”, poručila je na početku razgovora.
Molitelji su pokušali utjecati na izbore u Hrvatskoj
Ideja za film proizašla je iz susreta s Arijanom Lekić Fridrih, protagonisticom filma, koju je Karla Jelić upoznala tokom pokreta “Nisam tražila”. Jelić je tada imala priliku vidjeti njen performans, nakon čega je snažno reagovala.
” Arijana Lekić-Fridrih, moja protagonistica i ja, smo se upoznale za vrijeme ‘Nisam tražila’ pokreta jer smo Daria Čaleta-Arović, moja snimateljica i ja zapravo vodile ovaj pokret u Hrvatskoj. Ona mi je rekla za performanse, mi smo otišli s njom na taj prvi performans i ja sam se rasplakala jer me to toliko dirnulo”, ispričala je.
Jelić ističe da su u tom periodu već znali za molitelje, ali ne i za širi politički kontekst koji ih je pratio.
“U međuvremenu smo svi znali za molitelje, znali smo šta se događa, međutim niko baš nije znao da su zapravo došli iz Poljske godinu dana prije izbora, pokušavajući utjecati na same izbore. Tako da u tom trenutku, kad sam imala tako snažnu reakciju na sam čin i kad sam saznala za politički kontekst, odlučila sam da jednostavno moram reagovati. Arijana je to uradila kroz performans, a ja kroz film”, otkrila je.
“Rast ultrakatoličke struje je svjetska tema”
Jelić je kao novinarka vanjske politike, kaže, i prije snimanja filma vjerovala da su antirodni pokreti, sprečavanje prava žena i rast ultrakatoličkih struja svjetska tema. Međutim, upravo joj je iskustvo u Sheffield DocFestu to dodatno potvrdilo.
“Ja sam uvijek vjerovala, budući da sam novinarka vanjske politike, da je ovo svjetska tema, da antirodni pokreti, sprečavanje prava žena, rast nekakve ultrakatoličke struje jesu svjetske teme. I Sheffield mi je zapravo samo to potvrdio jer nakon projekcije su mi došli čak reditelji iz Afrike koji su rekli: ‘E, ali ovo se isto događa kod nas’ “, rekla je.
Takva reakcija joj je, kako kaže, pokazala da priča koju je zabilježila u Hrvatskoj ima mnogo širi odjek.
“I onda sam pomislila: ‘Okej, ako neko iz Afrike može poistovjetiti se s ovim filmom, onda stvarno jeste svjetski i onda na neki način nisam luda, vidjela sam šta se tu događa.’ I stvarno mislim da je publika u Sheffieldu odlično to primila. Jedno od najupečatljivijih pitanja je bilo: ‘Šta da napravimo kad oni dođu kod nas?’ Tako da su ljudi svjesni da stvarno antirodni pokreti i smanjivanje prava žena je nešto što svi osjećamo”, dodala je.
Festivalska gostovanja donijela su joj i susrete s ljudima koji se bave sličnim temama. Posebno izdvaja susret s palestinskim umjetnicama koje su, poput Arijane Lekić Fridrih, radile i performanse i film.
“Uvijek mi je drago upoznati sve kolege koji se bave istim temama, ali isto, naprimjer, na Sheffield DocFestu smo upoznali palestinske umjetnice koje su isto radile i performanse i sa filmom. Stvarno mi je uvijek drago naći ljude koji slično razmišljaju, ljude koji mogu izdržati art-film, s kojima se to može komentarisati. Pogotovo s temama kao što su Palestina, ženska prava, Ukrajina… Lakše se nađu ljudi koji su istomišljenici”, navodi.
“Odrastala sam u porodici boraca”
Karla Jelić rođena je 1999. godine, a osim režijom bavi se i novinarstvom. Njen rad fokusiran je na tematiku ženskih prava i društvene pravde, a jedna je od predvodnica “Me Too” pokreta u Hrvatskoj.
Diplomski rad “I tako još jedna”, kojim je završila studij dokumentarne režije na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu, bavi se mehanizmima zlostavljanja u filmskoj industriji, a svjetsku premijeru imao je na ZagrebDoxu 2024. godine.
Govoreći o tome kako je razvila interes za aktivizam i društvena pitanja, Jelić kaže da je odrastala u porodici u kojoj su borba za vlastita uvjerenja i društvena angažiranost bili dio svakodnevice.
“Ja sam bila užasno sramežljivo dijete, tako da sam bila baš jako povučena, ali sam odrastala u porodici boraca. Moja mama je vodila sindikat u bolnici u kojoj je radila. Uvijek nam je govorila: ‘Nije se rodio čovjek koji tebe može taknuti.’ Jako je vatrena, jako je borbena. Otac mi je isto branitelj, dragovoljac, ratni vojni invalid. Uvijek smo odrastali da moramo ustati za svoja uvjerenja i boriti se za njih. Nekako mi je prirodno da sam tako prgava”, otkrila je.
Na njen razvoj, kaže, utjecalo je i studiranje novinarstva.
“Isto tako, studirala sam novinarstvo, to me dosta oblikovalo i kroz kritičko razmišljanje i nekako sam izgubila taj strah doći ministru i reći: ‘Hej, ovo i ovo ste napravili.’ Tako da bih rekla da kroz formativne godine sam izašla iz sramežljivosti i odlučila: ‘Okej, ovo je vrijeme, ovo je način na koji ću se boriti'”, ističe.
Istovremeno, razgovori sa starijim ženama daju joj dodatnu perspektivu o tome koliko je važno čuvati prava za koja su se prethodne generacije borile.
“S druge strane, kad pričam sa starijim ženama, one mi često kažu: ‘Pa nama je možda u nekim aspektima bilo bolje i kao, vi se morate više boriti jer ovo za što smo se mi za vas izborile ćete izgubiti.’ Tako da dobijem tu perspektivu kad razgovaram sa starijim ženama”, dodala je.
Na SFF-u smo svi “naši”
Za Jelić je ovo ujedno i prvi dolazak na Sarajevo Film Festival, a nakon prvih dana na festivalu kaže da joj njegova atmosfera odgovara.
“Meni je ovo prvi put u Sarajevu. Nekako me podsjeća duhom kao i ZagrebDox. Svi smo ovdje ‘naši’, nekako ima jako lijep duh, a opet selekcija filmova je stvarno odlična i sve što sam do sad pogledala mi je bilo jako dobro i potpuno me oduševilo”, rekla je.
Inače, film i scenarij za “Tihu misu” potpisuje Karla Jelić, fotografiju Dora Čaldarović, a montažu Maja Predrijevac. Dizajn i miks zvuka realizirao je Luka Gamulin. Producenti filma su Vinko Brešan, Julia Martinović i Nebojša Slijepčević, a film je nastao u produkciji Zagreb filma.
