Prema podacima Zavoda za planiranje razvoja Kantona Sarajevo, krajem 2025. godine u sarajevskom kantonu živjelo je 422.099 stanovnika, dok su s druge strane, prema podacima Agencije za identifikacione dokumente, evidenciju i razmjenu podataka Bosne i Hercegovine (IDDEEA), bila registrovana 191.694 vozila.
Dakle, odnos od 454 vozila na 1.000 stanovnika znatno je viši nego u evropskim gradovima koji se često ističu kao primjeri uspješnog upravljanja saobraćajem i urbanom mobilnošću.
Naime, Beč, metropola s milionskim brojem stanovnika, koji se smatra jednim od evropskih uzora u oblasti javnog prevoza i urbanog planiranja, ima oko 370 automobila na 1.000 stanovnika, dok Berlin bilježi između 250 i 330 automobila na 1.000 stanovnika. Prag je, opet, kontra svega toga sa 760 automobila na 1.000 stanovnika, ali nema toliku gužvu u saobraćaju kao Sarajevo.
Ovi gradovi su do nižeg stepena upotrebe motornih vozila došli dugogodišnjim ulaganjima u efikasan javni prevoz, razvoj biciklističke infrastrukture, pješačenja, car-sharing sisteme i mjerama koje destimulišu svakodnevno korištenje automobila. Istraživanja su pokazala da skoro dvije trećine stanovnika Beča rijetko ili nikada ne koristi automobil i tu leži odgovor.
U sarajevskom kantonu je situacija znatno složenija. Broj registrovanih vozila u odnosu na broj stanovnika pokazuje visok stepen motorizacije, ali stvarni pritisak na saobraćajnu infrastrukturu, još je veći nego što statistika sugeriše, pogotovo što građani ne mogu bez automobila i što ne mijenjaju navike.
Broj vozila se konstantno povećava. Od 2015. godine do danas broj vozila na cestama sarajevskog kantona je povećan za više od 53.000. Prema evidenciji IDDEEA-e, s krajem juna tekuće godine u Kantonu Sarajevo je registrovano ukupno više od 195 hiljada vozila. To znači da bi s krajem ove i početkom iduće godine na području sarajevskog kantona moglo biti 200.000 vozila.
Ne treba izostaviti da u grad Sarajevo svakodnevno ulazi hiljade automobila iz Istočnog Sarajeva, Visokog, Kaknja, Breze, Ilijaša, Konjica, Travnika, Zenice i drugih gradova i općina čiji stanovnici dolaze na posao, studij, liječenje ili zbog administrativnih obaveza. Ta vozila nisu obuhvaćena odnosom vozila i broja stanovnika Kantona, ali svakodnevno koriste istu putnu mrežu i dodatno opterećuju gradske saobraćajnice.
Istovremeno, kapacitet saobraćajne infrastrukture ne prati rast broja vozila i intenzitet dnevnih migracija. Mnoge saobraćajnice projektovane su prije nekoliko decenija, a nove nastaju presporo. Posljedica su svakodnevne saobraćajne gužve, hronični nedostatak parking mjesta, sporiji javni prevoz i sve veći pritisak na javni prostor.
Sarajevo se istovremeno suočava s akutnim nedostatkom stambenog prostora i ekstremnim cijenama stanova ili njihovog najma. Zato, svako potencijalno zemljište za gradnju danas prioritetno predstavlja stambeni objekat s minimalnim brojem parking mjesta.
Zbog toga se problem Sarajeva ne može objasniti samo velikim brojem automobila. Ključni izazov predstavlja nesrazmjer između stepena motorizacije, svakodnevnog priliva vozila iz okolnih sredina i ograničenih kapaciteta gradske infrastrukture. Upravo taj nesklad čini da Sarajevo, iako ima znatno manje stanovnika od velikih evropskih metropola, svakodnevno trpi posljedice saobraćajnog opterećenja koje vodi ka svakodnevnom kolapsu.
