Početkom ovog mjeseca, uz regionalni put Bratunac-Potočari-Srebrenica, osvanule su fotografije za koje se navodi da prikazuju 500 ubijenih srpskih civila i vojnika iz srednjeg Podrinja stradalih prije 34 godine. Kako je prenio RTRS, postavljanje su organizovali potomci ubijenih i predstavnici Organizacije porodica poginulih.

Međutim, vijećnik u Općinskom vijeću Novo Sarajevo, Arslan Dučić, upozorio je javnost na frapantan detalj. Među navodnim ratnim žrtvama nalazi se fotografija dječaka ubijenog u mirnodopsko vrijeme u susjednoj državi.

“Na slici trinaestogodišnji Miroslav Bogdanović, dječak koji nema apsolutno nikakve veze sa Bosnom i Hercegovinom. Svirepo ubijen 2008. godine u selu kod Arilja, duboko unutar teritorije Srbije. Počeli su bukvalno krasti identitete nesretne djece i podmetati fotografije”, objavio je Dučić, pozivajući na građansku dužnost raskrinkavanja ovakvih pojava.

Istina o ubistvu dječaka Miroslava

Fotografija koja se u julu postavlja pored puta u Potočarima kao “žrtva zločina pripadnika Armije RBiH” zapravo je fotografija sa posmrtnice trinaestogodišnjeg Miroslava Bogdanovića.

Dječak je ubijen u maju 2008. godine u selu Trešnjevica kod Arilja (Srbija), a zbog ovog stravičnog zločina Skupština Opštine Arilje proglasila je 28. maj Danom žalosti. Miroslava je ubio 61-godišnji Milenko Kušić iz Ivanjice kako bi se osvetio dječakovoj majci. Kušić je sačekao dječaka na seoskom putu, smrskao mu glavu ašovom, a tijelo sakrio u šumarak. Ubica je potom pokušao zavarati tragove fingirajući saobraćajnu nesreću i utapanje u rijeci Moravici.

Ovaj stravični slučaj detaljno su pratili mediji u Srbiji, a isječak iz novina jasno dokazuje identitet nesretnog dječaka.

Falsificiranje spiskova i izmjena prezimena

Uprkos jasnim i provjerljivim činjenicama, fot
ografija iz Arilja našla se u bazi podataka “srpske žrtve Srebrenice 1992”, gdje je dječaku zadržano ime, ali je prezime iz Bogdanović promijenjeno u Milivojević.

Paradoksalno je i to da na zvaničnom spisku Republičkog centra za istraživanje rata i ratnih zločina i traženje nestalih lica RS uopće ne postoji žrtva po imenu “Miroslav Milivojević”. Ipak, to nije spriječilo lokalna boračka udruženja da istu fotografiju godinama u julu izlažu uz put ka Memorijalnom centru Potočari.

Slika ovog dječaka se kao “žrtva rata” pojavljivala:

– U TV prilogu RTRS-a posvećenom srpskim žrtvama u Podrinju.

– U objavama lokalnog pročetničkog portala “Despotovina” iz jula 2022. godine.

– U prvom planu postavke na cesti i ovog jula 2026. godine.

Kontinuitet laži: Od Srebrenice do “Oluje”

Slučaj izmišljenog “Miroslava Milivojevića” nije usamljen incident, već dio šireg, sistematskog narativa i falsificiranja historije. Podsjetimo se samo skandala s obilježavanja Dana sjećanja na žrtve operacije “Oluja” u Prijedoru prije nekoliko godina.

Tada su vlasti bh. entiteta Republika Srpska i Srbije na centralnom video bimu prikazale fotografiju bošnjačke majke iz Žepe, Sabine Mujkić, lažno je predstavljajući kao srpsku izbjeglicu koja bježi pred hrvatskim snagama.

Krađa identiteta prognanih Bošnjakinja, a sada i svirepo ubijene djece iz Srbije, pokazuje da u kreiranju revizionističkih mitova više ne postoje nikakve moralne granice niti pijetet prema stvarnim žrtvama.

Share.
Leave A Reply

Exit mobile version