Pod sloganom „Nije vrijeme za slavlje“, Sindikat solidarnosti je u Tuzli organizovao simbolično okupljanje bivših radnika i građana. Tradicionalno, godinama, pred zgradom Soda So, koja je devastirana u februarskim protestima 2014. godine, a koja se trenutno obnavlja, nekadašnji radnici tuzlanskih industrijskih giganata podsjećaju na radnička prava i podsjećaju da su se oni za bolji položaj borili na ulici, protestima, pritiscima, štrajkovima glađu. A danas se nema više ko boriti, poručuju.
Himnom Bosne i Hercegovine, dvadesetak okupljenih bivših radnika u Tuzli je obilježilo Prvi maj. Pitaju kome je do slavlja kada su ugašeni posljednji industrijski giganti u FBiH, lukavačka Koksara i zenička Željezara, a radnici bez posla dočekuju Praznik rada.
Sakib Kopić, predsjednik Sindikata solidarnosti, Tuzla:
“Otišla je Koksara, Željezara u Zenici koja je radila 130 godina. Sa njima padaju i Željeznice FBiH i prateće djelatnosti. Nije samo stvar Koksare i Željezare, ljudi uništavaju sve pred sobom”.
Ton Hasan Užičanin, nekadašnji radnik Tvornice obuće „Aida“, Tuzla:
“Sada radnici slave Prvi maj, ja mislim da treba slaviti Prvi maj – Dan nerada. Banda je uništila sve 2014., 2015. godine. U Tuzli i TK je uništila sve što se moglo uništiti. Sada su uništili Koksaru i Željezaru. Gdje tu imaju radnici? Nemamo mi više radnika. Imamo političare i budžetske korisnike, ostalih radnika nema”.
Oni koji su se svim silama borili da spase svoje firme, danas se prisjećaju da je borba bila teška, a štrajk glađu jedna od metoda.
Senad Mehinović, nekadašnji radnik „Tuzla-kvarc“, Tuzla:
“Uspjeli smo iako je bilo teško. Ljudi su nam bili iznad glave da slome i tu firmu koja je već bila legla, ali uspjeli smo je spasiti”.
Danas je radnička klasa tiha, neupadljiva i gotovo nevidljiva.
Hasan Užičanin, nekadašnji radnik Tvornice obuće „Aida“, Tuzla
“Šta ćeš danas pokrenuti kada je sve privatno? Kod privatnika ne smiješ maknuti. Ako ti se ne sviđa, čovjek kaže: idi na biro. Oni su svjesno uništili državne firme da nema ko da protestuje, nema ko da se buni. Kod privatnika se ne možeš buniti i to svako zna.”
Ali ne bune se ni građani kojima su nameti sve veći, život sve skuplji, a plate i penzije jedva izdrže mjesec.
Suljo Dropić, nekadašnji radnik „GIPS TK“, Tuzla:
“Do naroda je. Narod njih bira, bira lopove, kriminalce. Oni su sve bogatiji i bogatiji, a narod, penzioneri, radnici su sve siromašniji i siromašniji.”
Senad Mehinović, nekadašnji radnik „Tuzla-kvarc“, Tuzla:
“Nažalost, nemamo više ništa. Ne znam koliko će ovo trajati, hoću li ja i ostali imati penzije. Oni misle da će budžeti moći opstati, ali neće moći. Ako mi ne radimo, od čega će oni živjeti?”.
A reakcija političara koji vode sve procese u državi, ali i pasivnih građana, mogla bi doći jedino kada se isprazne budžeti, poručuju iz Sindikata solidarnosti.
Sakib Kopić, predsjednik Sindikata solidarnosti, Tuzla:
“Malo nas je danas ovdje, vrlo malo. Većina je otišla da slavi, ali ne znam šta. Dakle, sve dok se ne desi da penzije ne budu na vrijeme isplaćivane, da ne budu invalidnine isplaćivane ili porodiljske naknade, sve do tog momenta onda ćemo se mi dići, ali bojim se da će tada biti sve kasno”.
A možda je već kasno ako se uzme u obzir procenat sposobne radne snage i penzionera te enorman broj budžetskih korisnika. Međutim, tu su uvijek kreditna zaduženja kojima BiH polako tone u dužničko ropstvo.
╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad
Pratite nas na društvenim mrežama
