U pismu upućenom visokoj predstavnici EU za vanjsku i sigurnosnu politiku Kaji Kallas, a koje je potpisalo 11 država članica EU, uključujući Francusku i Njemačku, potpisnice navode pet načina za ubrzavanje i povećanje efikasnosti odlučivanja u okviru zajedničke vanjske i sigurnosne politike (CFSP), uključujući potencijalno širu primjenu glasanja kvalificiranom većinom.
Prema pravilima EU, odluke koje spadaju u oblast zajedničke vanjske i sigurnosne politike moraju biti odobrene jednoglasno od svih 27 država članica EU. Ovo pravilo je dovodilo do velikih zastoja kada je bivši mađarski premijer Viktor Orbán u više navrata koristio pravo veta kako bi blokirao odluke koje je podržavalo svih ostalih 26 prijestolnica.
Njemačka je posebno predvodila pozive da se jednoglasno odlučivanje o pitanjima CFSP-a zamijeni takozvanim glasanjem kvalificiranom većinom, ali se Francuska, među ostalim državama, tradicionalno protivila takvoj promjeni. Pismo otvara mogućnost za širu primjenu glasanja kvalificiranom većinom, ali izričito ne podržava potpunu promjenu načina glasanja.
“Ulažemo napore da postignemo konsenzus gdje god je to moguće. Ali moramo osigurati i da ta kultura konsenzusa potiče zajedničko djelovanje, a ne da ga onemogućava, jer ćemo u suprotnom imati legitimitet, ali ne i snagu”, navodi se u pismu koje su, osim Francuske i Njemačke, potpisali i ministri vanjskih poslova Austrije, Švedske, Danske, Finske, Belgije, Nizozemske, Rumunije i Španije.
U pismu se predlaže da države članice naglašavaju princip “iskrene saradnje”, što znači da zemlje moraju poštovati obaveze koje su preuzele jedna prema drugoj, čak i kada one nisu strogo pravno obavezujuće, kao i da se umjesto potpunog veta koriste konstruktivnim suzdržavanjem, kako se EU ne bi onemogućilo djelovanje.
Također se predlaže zabrana povezivanja “nepovezanih pitanja” s pitanjem o kojem se raspravlja, odnosno suzbijanje prakse u kojoj se kolektivne odluke drže kao taoci prijetnjom vetom sve dok druge države ne pristanu na zaseban nacionalni zahtjev.
Od visoke predstavnice EU za vanjsku i sigurnosnu politiku traži se i da razmotri mogućnosti za poboljšanje procesa odlučivanja koje predviđaju ugovori EU, pri čemu se najčešće spominje takozvana klauzula “passerelle”, koja omogućava promjenu pravila odlučivanja bez izmjene samih ugovora – naprimjer, uvođenjem glasanja kvalificiranom većinom za određena pitanja vanjske i sigurnosne politike.
Na kraju se naglašava potreba da država koja koristi pravo veta zbog vitalnih i jasno navedenih razloga nacionalne politike obrazloži zbog čega to čini, odnosno u situacijama kada je odluka donesena kvalificiranom većinom.
O pismu bi se trebalo razgovarati ove sedmice, kada se ministri vanjskih poslova okupe u Wicklowu u Irskoj na neformalnim razgovorima u formatu Gymnich.
Na tim razgovorima bit će razmatrane i mogućnosti reforme Evropske službe za vanjsko djelovanje (EEAS), diplomatskog ogranka EU-a kojim rukovodi visoka predstavnica Kallas.
Prema francusko-njemačkom pismu u koje je Politico imao uvid, među mogućnostima za reformu EEAS-a je i da Kallas postane izvršna potpredsjednica Evropske komisije, uz nadzor nad jedinicama Komisije koje se bave vanjskom politikom, uključujući trgovinu, razvojnu pomoć i odbranu, kao i da se veliki dio osoblja EEAS-a uključi u strukturu Komisije kroz novo odjeljenje za vanjske odnose.
Osoblje zaduženo za sigurnosnu i odbrambenu politiku ostalo bi u EEAS-u, dok bi u novoj jedinici bio zadržan omjer prema kojem bi jednu trećinu osoblja EEAS-a činile diplomate upućene iz država članica EU.
U dokumentu za raspravu također se naglašava uloga država članica EU u oblikovanju vanjske politike, uz predviđanje formalne uloge visoke predstavnice da izvještava lidere EU-a o pitanjima vanjske politike i da od njih direktno dobija instrukcije tokom sastanaka Evropskog vijeća.
