Na komandnom punktu, ekrani postavljeni duž zida prikazivali su uživo snimke s bombarderskih dronova, kopnenog drona koji se probijao blatnjavim putem i izviđačkih dronova koji su nadzirali zapaljenu kuću, katalog modernog ratovanja.
Jedino što je nedostajalo na toj slici bili su tenkovi po kojima je bataljon 33. zasebne mehanizovane brigade dobio ime.
Nekada najtraženije zapadno oružje Ukrajine, tenkovi danas uglavnom stoje neaktivni, skriveni u šumama i prekriveni paučinom. Mašine vrijedne 10 miliona dolara, nabavljene uz veliku pompu, pokazale su se nemoćnim pred jeftinim dronovima koji danas dominiraju ratištem. Ipak, Ukrajina ih i dalje održava i obučava vojnike za njihovo korištenje, dok pokušava osmisliti nove načine njihove upotrebe.
“Gotovo da uopće ne koristimo oklopna vozila. To otvara pitanje: Kako možemo neutralizirati prednost koju dronovi imaju i omogućiti našim oklopnim jedinicama novi život?”, rekao je nedavno Oleksandr Sirski, koji je do prošlog mjeseca bio najviši ukrajinski general.
Važni, a onda odjednom zaboravljeni
To pitanje bilo je u središtu sukoba oko ratne strategije koji je prošlog mjeseca doveo do smjene generala Sirskog.
Neke od najboljih ukrajinskih tenkovskih jedinica ne čekaju da se pronađe odgovor.
Posade tenkova ne smiju biti neaktivne, rekao je mladi komandant 33. brigade koji, poput većine intervjuiranih vojnika, zbog vojnih pravila koristi samo pozivni znak Morpheus. Zato, kaže, svojim vojnicima govori da moraju naučiti nešto novo.
Ukrajina je gotovo odmah nakon ruske invazije punog obima u februaru 2022. počela tražiti tenkove zapadne proizvodnje, kada se činilo da su oni neophodni. Saveznici Kijeva opirali su se njihovom slanju sve do januara 2023. godine, kada su Velika Britanija, Njemačka i Sjedinjene Američke Države promijenile stav nakon teških pregovora i pritiska javnosti. 33. brigada formirana je dijelom upravo kako bi dobila te zapadne tenkove.
Međutim, kada su se krajem tog proljeća uključili u borbe, jeftini dronovi već su nanosili velike gubitke i mogli su napadati tenkove na njihovim najranjivijim tačkama.
Ruske snage počele su prekrivati svoje tenkove zaštitnim mrežama i kavezima protiv dronova.
“Ljudi su im se tada smijali i govorili da prave roštilje. Ali išli su u pravom smjeru”, prisjetio se Energetyk, 57-godišnji šef održavanja tenkova u 33. brigadi.
Ukrajina je slijedila taj primjer, dodajući zaštitne kaveze i reaktivni oklop – vanjske ploče koje eksplodiraju kada budu pogođene kako bi skrenule napadačku municiju – u nadi da će tenkovima produžiti značaj na ratištu.
Ali ubrzo su obje strane prestale koristiti teško oklopništvo u napadima.
Pripreme za povratak tenkova
Posade tenkova moraju ostati spremne, rekao je komandant čete s pozivnim znakom Fin, zbog čega njegovi ljudi vrijeme provode na obuci, održavanju tenkova i zavarivanju nove zaštite. Bili u borbi ili ne, odmora nema, rekao je 26-godišnji Fin, vrteći privjesak s likom Djevice Marije na crnoj narukvici od užeta.
33. brigada otprilike svake dvije sedmice izvodi vježbe bojevom municijom kako bi zadržala svoje sposobnosti. Jednog sunčanog jutra, između polja suncokreta, vojnici su postavili tenk i mete u daljini.
Komandanti su sjedili s drugim vojnicima pod improviziranom nadstrešnicom, grickali sjemenke i dijelili litru Pepsija.
Jurij Kosenko (57) upravo se vratio nakon dvije sedmice provedene u rovovima na prvoj liniji. Kaže da je tamo mirisalo na vlagu i plijesan. Nije bilo tenkovskih borbi, ali je bilo toliko “komaraca”, rekao je trljajući ruku i pokazujući prema nebu kako bi bilo jasno da misli i na one koji grizu i na one koji eksplodiraju, da je čak i do toaleta morao nositi detektor dronova.
Poput većine intervjuiranih vojnika, rekao je da mu ne smeta što trenutno nema borbenih angažmana jer je već vidio dovoljno rata.
“Rat je rat. U njemu nema ničega što bi se moglo voljeti”, rekao je vojnik dok su granate ubacivane u tenk.
Iako tenkovi danas uglavnom stoje neaktivni, 33. brigada otprilike svake dvije sedmice izvodi vježbe bojevom municijom kako bi njene posade zadržale borbene vještine.
Posada je ubrzo ušla u tenk i okrenula top. Prve granate promašile su metu. Putem radija stizale su naredbe i tražile se korekcije.
Ispaljene su još tri granate, a svaka je izazvala eksploziju od koje je samo polovina vojnika trznula.
“Promašili ste”, javio je komandant putem radija.
“Znamo – vidimo i sami odavde”, odgovorio je član posade.
Boca Pepsija do tada je bila gotovo prazna. Vozač tenka, Mechan, izvadio je palačinke punjene isjeckanom piletinom kako bi ih podijelio s ostalima. Donio ih je sa svog posljednjeg odsustva.
Skrivanje, vuča i popravke, ali ne i borba
Energetyk danas, u 57. godini, radi u šumi u Harkivskoj oblasti, daleko iza linije fronta. Tamo cvrkuću ptice, zrak miriše na drvo, a tek pažljivim pogledom može se uočiti kamuflažna mreža među stablima.
Ispod mreža stoje tenkovi Leopard njemačke proizvodnje, s kupolama okrenutim prema nazad, u položaju za transport. Neki čekaju popravke ili redovno održavanje, poput zamjene ulja. Drugi, poput jednog prekrivenog paučinom, stoje u rezervi za borbu, iako naredbe za njihovo angažiranje više ne dolaze.
Energetyk je nadgledao posadu koja je mijenjala motor tenka koji je naletio na minu i zapalio se. Drugi tenk pretrpio je udar drona u kupolu, rekao je pokazujući prema mjestu gdje je bio parkiran, dok je krenuo blatnjavom stazom kroz šumu, s municijom prebačenom preko ramena.
Oštećenja nisu nastala tokom borbe, već tokom “evakuacija”, kada su tenkovi vukli oštećenu opremu i praktično služili kao izuzetno skupi traktori.
Čak i tada, rekao je Archie, nišandžija koji je pušio cigaretu u blizini, tenkovi mogu izaći samo po lošem vremenu, kada vjetar, kiša i slaba vidljivost znače da je manje dronova.
S boljom internetskom vezom, rekao je, slobodno vrijeme bi mogao provoditi u učenju – možda poboljšavajući njemački jezik.
Archie (57) kaže da mu ne bi smetalo da ponovo učestvuje u borbenim misijama, ali Golden (27), koji je čekao da popravljeni tenk prebaci na parkirno mjesto prekriveno mrežom, kaže da bi za sada radije da se tenkovi uopće ne koriste.
“Već sam jednom gorio u tenku – meni je to dovoljno”, rekao je Golden uz nelagodan smijeh, prisjećajući se kako je jedva preživio tu misiju.
Učenje novog oblika ratovanja
Nakon vježbe bojevom municijom, vozač tenka Mechan i njegova posada vratili su se u malu kuću koju dijele, gdje je frižider bio pun hrane koju je pripremila njegova supruga. Okačio je pušku, a zatim znojni kombinezon i prašnjave čizme zamijenio šorcevima i sandalama.
Sjedeći na svom ležaju prije nego što je počeo pripremati porciju knedli od krompira koje je napravila njegova supruga, Mechan je rekao da je nakon rada na starim sovjetskim tenkovima T-64 prelazak na Leoparde bio dobrodošao.
“To je kao da vozite Mercedes ili BMW”, rekao je podižući oba palca, ali sada ih rijetko vozi, uglavnom tokom misija izvlačenja. Mechan je pokazao snimak svog tenka kako kroz polje vuče spaljeno vozilo.
Žalio se da bi mu se bez više vježbe sposobnosti mogle pogoršati, pa mu je misija vuče dobro došla, čak iako je bila opasna.
Ali Dima, čiji je ležaj bio nasuprot njegovom, doveo je u pitanje smisao korištenja Leoparda kao traktora, jer se tako i tenkovi i posade izlažu riziku.
“Čemu? Da izvučemo izgorjelo vozilo?” dodao je u nevjerici. Bolje bi bilo ponovo se obučiti za upravljanje dronovima, rekao je. Upravo to Mechan radi noću, vježbajući na konzoli pored svog ležaja.
Bilo mu je čudno i nepoznato upravljati dronovima, priznao je Mechan, ali kaže da je era tenkova završena.
Neki novi pripadnici 33. brigade nikada nisu ni dotakli tenk. Među njima je Korzhyk (33), koji se brigadi pridružio 2025. godine i dane provodi popravljajući kopnene dronove u mračnoj radionici.
Johnny (37), komandir odjeljenja koji radi s njim, nekada je vozio tenkove, ali nije oklijevao kada je dobio priliku da pređe u jedinicu koja koristi kopnene dronove.
Kada vozite tenk, rekao je, “zatvorite poklopac, krenete i nemate pojma hoćete li se vratiti”.
Kraj tenkova?
Fin, komandant čete, insistira na tome da tenkovi neće ostati po strani jer će im nova tehnologija omogućiti da se prilagode.
Možda će biti opremljeni umjetnom inteligencijom koja bi stvarala zaštitne kupole, predložio je, ili vlastitim presretačima dronova.
Ali nazad na komandnom punktu, Morpheus je rekao da se otprilike polovina njegovog bataljona prekvalifikovala za operatere dronova.
Riječ je o pokušaju da pronađe načine za korištenje svojih ljudi, rekao je Morpheus, pomjerajući nogu dok je gledao u niz ekrana.
Vraćanje tenkova u borbu zahtijevalo bi veliki tehnološki iskorak, dodao je.
“Uvjeren sam da tenkovi još imaju budućnost, ali postoji jedna začkoljica. Mislim da će biti bez posade.”, rekao je Morpheus i dodao:
