Ljeto je nezamislivo bez rashlađenog voća, a dok se na mrežama vode debate o tome kako kuckanjem i traženjem žute mrlje prepoznati savršenu lubenicu, dinja ostaje u sjeni.
Sigurno vam se bar jednom desilo da donesete kući dinju, a kada je razrežete – dobijete teksturu krompira i ukus bljutave vode.
Kako se to više ne bi ponovilo, isprobajte sljedeće trikove:
Obratite pažnju na miris – Za razliku od lubenice koju ne možete pomirisati kroz koru, dinju možete prepoznati upravo po mirisu. Pomirišite donji dio dinje suprotno od peteljke. Savršena dinja miriše slatkasto, intenzivno, voćno i podsjeća na med. Ako nema nikakav miris ili ako miriše na kiselo i alkohol, preskočite.
Pritisak prstom – Kada pronađete dinju koja lijepo miriše, lagano palcem pritisnite dio gdje je bio cvijet (suprotno od peteljke). Savršena dinja pod pritisikom blago popušta, ali je i dalje elastična. Ako je taj dio tvrd kao kamen, dinja je ubrana prerano. Ako prst upadne unutra, prezrela je i kašasta.
Težina – Kao i kod većine ljetnog voća, pravilo glasi: tražite onu koja je teža nego što izgleda. Uzmite dvije dinje slične veličine u ruke. Ona koja djeluje teže u ruci ima više soka i šećera. Lagana dinja je znak da je suha i šupljikava iznutra.
Boja i tekstura kore – Ovisno o sorti (najčešće kupujemo Ananas dinju s mrežastom korom ili glatku Cantaloupe), kora govori sve. Mreža na kori treba biti izražena, gruba i duboka. Što je mreža reljefnija, to je dinja bila više na suncu.

