Iz Tužilaštva BiH je potvrđeno da je prijava stigla putem elektronske pošte te da će, u skladu sa standardnom procedurom, biti dodijeljena u rad nekom od postupajućih tužitelja.
Prijavi je prethodilo pisanje Detektora, koji je objavio da je korisnik pod imenom Damir Kain Došen na Facebooku komentarisao objavu o Prijedoru negirajući dokazane ratne zločine. Došen je u komentarima ustvrdio da su “bijele trake izmišljene” te je pogrdnim imenima nazivao Bošnjake.
“Bijele trake ste izmislili kao i sve laži koje ste izgovorili i dan danas ponavljate kao papagaji, priložite bar jedan, bilo kakav dokaz o bijelim trakama… nema, jer niste nosili bijele trake. Sami ste sebi učinili to zadovoljstvo da vas pohapse i pritvore u tvornicu keramičkih pločica zbog masovnog učešća u napadima na srpsku vojsku i policiju”, napisao je Došen na Facebooku.
Ovakve izjave direktno prkose presudama Haškog tribunala u kojima je jasno utvrđeno da je nesrpsko stanovništvo Prijedora bilo primorano da “u znak lojalnosti srpskim vlastima” izvjesi bijele plahte pred svojim kućama i nosi bijele marame na rukama. Također je utvrđeno da je tokom rata u Prijedoru ubijeno više hiljada ljudi, a hiljade Bošnjaka i Hrvata prošle su kroz zloglasne logore.
Zloglasna “tvornica keramičkih pločica” koju Došen spominje u svom komentaru zapravo je logor Keraterm. Prema presudama MKSJ-a, logor je otvoren krajem maja 1992. godine, a u njemu su zatočenici brutalno ubijani, mučeni i zlostavljani.
Uloga Damira Došena u logoru
Tokom postojanja logora, Došen je bio vođa jedne od tri smjene straže. U njegovoj smjeni počinjeni su brojni zločini u kojima je i sam učestvovao. Zatočenici su premlaćivani, maltretirani, psihički zlostavljani i ponižavani, te držani u nehumanim uslovima. Posljedica tih zločina je ubistvo 362 logoraša u samo dva i po mjeseca postojanja logora, kroz koji je prošlo preko 3.000 civila.
Došen je uhapšen u Prijedoru 1999. godine u akciji snaga SFOR-a, koje su ga nakon inscenirane saobraćajne nesreće savladale i prebacile u pritvor u Ševeningen.
“Obmana ili iskrenost?”: Kako je Došen odglumio katarzu
Najnoviji ispadi Damira Došena na društvenim mrežama ponovo otvaraju bolnu temu (ne)iskrenosti priznanja krivice pred Haškim tribunalom, što je u svom naučnom radu pod nazivom “Obmana ili iskrenost?” detaljno analizirao bosanskohercegovački historičar Jasmin Medić.
Kako Medić u svom istraživanju ističe, Došen se na suđenju 8. oktobra 2001. godine izjasnio krivim, sklopivši nagodbu sa Tužilaštvom koja mu je osigurala izuzetno blagu kaznu od samo pet godina zatvora.
Tada je pred sudijama izveo performans “iskrenog pokajanja”. Isticao je kako su zatočenici u Keratermu bili njegovi nevini sugrađani koji su pretrpjeli teške patnje. Izjavljivao je da je spreman preuzeti odgovornost “pred Bogom i ljudima”, te je poručivao žrtvama da se zločin ne smije zaboraviti i da “svačija žrtva zaslužuje poštovanje”. Svoj govor završio je nadom da će se vratiti u Prijedor i živjeti u miru i slozi sa sugrađanima.
Da je njegovo haško pokajanje, kako se implicira i u Medićevoj analizi, bilo isključivo alat za izbjegavanje dugotrajne robije, postalo je jasno nakon što je izašao na slobodu 2003. godine (nakon izdržane tri godine i četiri mjeseca).
Petnaest godina kasnije, 2018. godine, bivši logoraši prepoznali su ga na fotografijama sa proslave neustavnog Dana RS-a. Došen je pozirao u maskirnoj uniformi kao pripadnik ekstremno desničarske organizacije “Srbska čast”, poznate po veličanju ratnih zločinaca, zagovaranju mržnje prema nesrpskom stanovništvu i vezama sa ruskim “Noćnim vukovima”.
Njegovo negiranje bijelih traka danas samo je konačna potvrda onoga na što Medićevo istraživanje, ali i same žrtve, godinama upozoravaju – Došenovo priznanje krivice bilo je vješta obmana pravosuđa. Katarza se nikada nije desila, moralna satisfakcija žrtvama je uskraćena, a sistem koji omogućava da ovakve osobe danas slobodno šire mržnju i ismijavaju žrtve ponovo je na ispitu pred Tužilaštvom BiH.

