Ove informacije potvrdio je na svom Facebooku austrijski književni kritičar Klaus Kastberger. Njegova književna ostavština uključuje, između ostalog, rukom pisane bilješke, otkucani tekst rane verzije njegovog romana “Istočni diwan” i zbirku publikacija Karahasana, a mnoge od njih su na bosanskom jeziku.
Kastberger je podsjetio na to da je Karahasan bio pisac evropskog ugleda, rođen 25. januara 1953. godine te je počeo predavati književnost u Sarajevu 1986. godine. Već 1993. godine Karahasan je radio kao gostujući predavač na mnogim evropskim univerzitetima.
“Autor 1997. godine došao u Graz kao rezidencijalni pisac, gdje je živio pola godine i bio sastavni dio gradske književne scene, dok je ostatak perioda provodio u Sarajevu. Uz brojne naučne publikacije, Karahasan je stvorio iznimno opsežan i raznolik opus književnih djela. Osim često izvođenih drama, njegova djela uključuju i niz hvaljenih eseja, od kojih je većinu Karahasan napisao na njemačkom jeziku. Posebno su značajni svesci ‘Dnevnik preseljenja’ (1993.), zbirka objavljena u Grazu ‘Poetika granice’ (2003.) i ‘Sjene gradova’ (2010.)”, podsjetio je Kastberger.
Dodao je da u svojim kratkim pričama, sakupljenim u sveskama poput “Izvještaji iz mračnog svijeta” (2007.), Karahasan slika Balkan koji ne poriče mržnju koja je tamo izbila, već više puta istražuje mogućnosti pomirenja i mirnog suživota.
“Sklonost prema ekspanzivnim epskim narativima, koji olakšavaju dijalog između autora i čitatelja, posebno je karakteristična značajka autorovih glavnih romana. Knjiga ‘Sara i Serafina’ (2000.) i djelo od 700 stranica ‘Utjeha noćnog neba’ (2016.), koje je objavio Suhrkamp, proslavili su njemački književni kritičari, ne samo zbog toga. Svojom najnovijom knjigom ‘Vježbanje suspenzije’ (Suhrkamp 2023.), autor je još jednom istražio opsadu Sarajeva na novi književni način. Karahasanu je trebalo gotovo točno trideset godina da dosegne ovaj završni vrhunac svog pisanja. Oslanjajući se na kolektivna historijska iskustva, stvorio je djelo svjetske književnosti”, naveo je austrijski književni kritičar.
On je podsjetio da je Karahasan “autor od kojeg se još mnogo toga može naučiti”.
Dževad Karahasan dobio je brojne međunarodne nagrade, uključujući Jugoslavensku nagradu za roman (1990.), Nagradu Bruno Kreisky za političku književnost (1993.), Herderovu nagradu (1999.), Leipzišku književnu nagradu za evropsko razumijevanje (2004.), Nagradu Franz Nabl (2017.), Goetheovu nagradu grada Frankfurta na Majni (2020.) i Nagradu Fritz Csoklich za demokratiju (posthumno).
