“Dragi Edine, ostaju tvoje slike, kao prozori kroz koje se gleda u tvoju neobičnu filozofsku prirodu. Prozore ćemo redovno otvarati, obećajem. I redovno održavati. Hvala ti”, naveo je.
Od Edina Numankadića opraštaju se brojne poznate ličnosti, među kojima je i njegov rođak Emir Kusturica.
“Između treba i ne treba odvijao se naš bratski odnos u posljednjih trideset godina. Kako u vrijeme rata, tako i poslije, u miru, nosio sam neizbrisiv trag radosti i slika saosjećanja, bratske ljubavi davno započete u dedinoj kući u Mustafe Golubića. Viđanja u Andrićgradu i na Mećavniku, poslije rata, držali smo u tajnosti, zbog mojih stavova, mog političkog stanovišta, zbog kojeg, evo, nažalost, ne mogu doći da te ispratim na taj najduži put koji pripada svima”, između ostalog je napisao.
Edin Numankadić bio je umjetnički aktivan još od početka 1970-ih godina. Na početku karijere bavio se slikarstvom bojenog polja. Također se bavio procesualnim i analitičkim slikarstvom. U svom radu služio se i praksom objet trouvé.
Ovaj koncept označava odbačene predmete koje umjetnik pronalazi i izlaže kao umjetničko djelo ili ih ugrađuje u skulpturu, kolaž ili instalaciju.
Pored umjetničkog rada, decenijama je bio direktor Olimpijskog muzeja Sarajevo, gdje je imao važnu ulogu u očuvanju naslijeđa Zimskih olimpijskih igara 1984. Tokom opsade Sarajeva 1992. godine učestvovao je u spašavanju brojnih eksponata iz zapaljene zgrade muzeja.
On je 1999. godine dobio Šestoaprilsku nagradu Grada Sarajeva za izuzetan stvaralački doprinos u oblasti likovne umjetnosti.
