Sve je počelo u četvrtak (zbog tadašnjeg rasporeda u Assenu, drugi slobodni trening vozio se u četvrtak), kada je Lorenzo tokom drugog slobodnog treninga u Assenu doživio težak pad i slomio lijevu ključnu kost.
Dok bi većina vozača nakon takve povrede odmah završila trkaći vikend, Lorenzo je iste večeri privatnim avionom otputovao u Barcelonu, gdje je hitno operisan. Hirurzi su mu stabilizovali ključnu kost titanijskom pločicom, a već narednog dana vratio se u Assen.
Nakon što je prošao ljekarski pregled i dobio dozvolu za nastup, Španac je u subotu stao na start utrke – manje od 48 sati nakon pada i svega dan nakon operacije.
Uprkos jakim bolovima i svježoj operativnoj rani, Lorenzo je odvozio jednu od najhrabrijih utrka svoje karijere. Kroz cilj je prošao kao petoplasirani i osvojio 11 vrijednih bodova, a nakon završetka utrke jedva je uspio skinuti kacigu zbog povrijeđenog ramena.
Njegov nastup i danas se smatra jednim od najimpresivnijih primjera izdržljivosti i mentalne snage u historiji MotoGP-a. Iako te godine nije osvojio naslov prvaka, izgubivši ga od Marca Marqueza za samo četiri boda, upravo su bodovi osvojeni u Assenu održali njegovu borbu za titulu živom gotovo do posljednje utrke sezone.
Više od decenije kasnije, priča o Lorenzovom povratku u Assenu i dalje se prepričava kao jedan od najlegendarnijih trenutaka koje je MotoGP ikada vidio.
