Skrivena od svijeta, dostupna samo onima koji su spremni da zakorače kroz kamen, tišinu i strmu hercegovačku divljinu, Vranjača kod Nevesinja ne liči na mjesto koje bi čovjek tek tako pronašao.
Put do nje nije lak. Kamenita staza, oštri usponi i surova priroda kao da namjerno čuvaju ulaz u podzemni svijet u kojem vrijeme sporije protiče. A onda, iza tamnog grotla stijene, otvara se pećina u kojoj temperatura tokom cijele godine ostaje gotovo nepromijenjena, oko 15 stepeni. Svježija je i prijatnija od hercegovačkih ljetnih vrućina, dok voda kaplje niz zidove i puni podzemne tokove koji vijekovima teku ispod hercegovačkog krša.
Vranjača nije samo pećina. Ona je živi organizam. Podzemni svijet pun vode, tišine i života kojeg većina ljudi nikada neće vidjeti.
O njenom značaju govorila je i biolog i istraživačica iz Srbije, Iva Njunjić, članica tima Nacionalne geografije koja zajedno sa Centrom za životnu sredinu provodi projekat “Čuvari kraških polja: zaštita ‘nestajućih’ rijeka Hercegovine”. Njunjić već godinama proučava pećinsku faunu dinarskog krša, a upravo je Vranjača, zajedno sa pećinama Dabarskog i Fatničkog polja, dio istraživanja koja otkrivaju koliko je hercegovačko podzemlje jedinstveno u svijetu.
“Ljudi pećine često vide kao prazne rupe u zemlji, ali to nije tako. Ovdje pećine bukvalno vrve od života”, objašnjava Njunjićeva dok pogled sa oboda pada prema Dabarskom i Fatničkom polju.
Pećine koje vrve od života
Na prvi pogled, u mraku Vranjače teško je zamisliti da u toj tami postoji čitav ekosistem. Ali među vlažnim stijenama i podzemnim vodama žive pećinski insekti, račići, izopodi i brojne endemske vrste koje ne postoje nigdje drugo na svijetu. Neke od njih pronađene su samo u jednoj jedinoj pećini.
“Dinaridi su ono što su tropske kišne šume za nadzemni svijet, prava svjetska riznica pećinskog biodiverziteta”, kaže ona.
Upravo zato istraživanja ovih prostora traju dugo i zahtijevaju ogromnu posvećenost. Uslovi rada duboko pod zemljom su teški, a biologa koji proučavaju pećinsku faunu veoma malo. Ipak, ono što su istraživači pronašli u pećinama oko Nevesinja iznenadilo je i same naučnike.
Njunjićeva kaže da je istraživala pećine širom svijeta, ali da je samo u pećinama Dabarskog polja vidjela zidove doslovno prekrivene životom. Brojnost organizama, navodi, izuzetna je i rijetko gdje zabilježena u tolikoj mjeri.
Šta prijeti podzemnom svijetu?
Vranjača i druge pećine ovog područja posebne su i zbog vode. Kroz njih protiču čitave podzemne rijeke, a mnoge funkcionišu kao estavele, prirodni sistemi koji u jednom dijelu godine izbacuju vodu kao izvori, a u drugom je gutaju kao ponori. Organizmi koji tu žive prilagođavali su se takvim uslovima milionima godina.
Zbog toga naučnike posebno zabrinjava projekat “Gornji horizonti” i promjena prirodnog vodnog režima ovog kraja.
“Ne znamo tačno kako će se sve promijeniti, ali znamo da će uticaj na pećinsku faunu biti negativan”, upozorava Njunjićeva.
Ona smatra da je najveći problem to što javnost gotovo ništa ne zna o podzemnom svijetu Hercegovine. Dok su simboli zaštite prirode uglavnom veliki sisari i ptice, pećinski organizmi ostaju nevidljivi i zanemareni.
Vidi opis
Nevesinjska Vranjača: Hercegovska pećina puna života koja je zainteresovala istraživače Nacionalne geografije (FOTO)
Skloni opis
AD
AD
AD
AD
AD
AD
“Pećinska fauna, kada govorim o tome, to su sitni organizmi, to su račići, insekti, organizmi koje glavnom su ljudima, da kažem, nevažni. I kada je zaštita života sredine u pitanju, oni su često potpuno zanemareni. Svi žele da zaštite tigrove, pande i polarne medvjede, a ovdje žive vrste koje ne postoje nigdje drugo na planeti. I to nećete naći ni u knjigama u školi za djecu, o tome se ne piše ni u medijima i ne postoje nekih prilozi na televiziji. Sve možda je eventualno čovječjoj ribici, koja je opet kičmenjak. Ali ti organizmi su nešto što je zaista specifično, što živi samo na ovim prostorima i nigdje više na svijetu”, kaže ona.
Upravo zbog toga, dodaje, postoji moralna obaveza da se ovaj svijet prvo istraži, dokumentuje i zaštiti prije nego što nepovratno nestane. Jer mnoge vrste, upozoravaju naučnici, možda će biti izgubljene prije nego što čovjek uopšte sazna da postoje.
A Vranjača i dalje ćuti u kamenu iznad Nevesinja. Hladna, vlažna i divlja. Skrivena od svijeta, ali puna života koji tek treba da bude otkriven.
