Ovaj dan nije samo datum u kalendaru; on je živa, neprekidna rana porodica koje su na identifikaciju i ukop posmrtnih ostataka svojih najmilijih čekale pune 34 godine.
Kako bi se u potpunosti razumjela težina današnjeg dana, neophodno je osvrnuti se na proljeće i ljeto 1992. godine. Prijedor je bio poprište jedne od najsurovijih i najsistematičnijih kampanja etničkog čišćenja u Bosni i Hercegovini.
Lokalne vlasti su tada izdale zloglasnu naredbu putem Radija Prijedor, zahtijevajući od nesrpskog stanovništva (Bošnjaka i Hrvata) da svoje kuće obilježe bijelim čaršafima, a da prilikom izlaska iz domova oko ruke nose bijele trake. Bio je to uvod u masovna hapšenja, progone i ubistva. Hiljade civila sprovedeno je u zloglasne koncentracione logore poput Omarske, Keraterma i Trnopolja, gdje su bili izloženi neopisivim torturama, izgladnjivanju i masovnim egzekucijama.
Posmrtni ostaci ubijenih skrivani su širom Bosanske Krajine u masovnim grobnicama (poput Tomašice, Korićanskih stijena i brojnih drugih), često premještani u sekundarne grobnice kako bi se prikrio trag zločina. Zbog toga proces pronalaska nestalih traje i danas.
Žrtve koje danas pronalaze svoj smiraj
Posmrtni ostaci pet osoba koje se danas ukopavaju pronađeni su na različitim lokacijama u godinama nakon njihove smrti, prvenstveno na područjima Kruhara, Ljubije i Sanskog Mosta. Njihove sudbine svjedoče o razmjerama zločina koji nije birao ni godine ni status:
– Azmir Hajrudin (24): Najmlađa žrtva današnje dženaze. Imao je samo 24 godine kada mu je prekinut život na području Prijedora. Njegovi posmrtni ostaci pronađeni su tek 33 godine kasnije na lokalitetu Kurevo-Krčevine.
– Hase Omić (74): Najstarija žrtva. Ubijen je u poznim godinama na području Sanskog Mosta, a ekshumiran je iz masovne grobnice na lokalitetu Kruhari još 1997. godine. Njegov primjer oslikava brutalnost kampanje u kojoj starost nije predstavljala zaštitu.
– Adem Hopovac: Njegovi posmrtni ostaci pronađeni su nedavno, u julu 2025. godine, na području Čarakova, mjesta koje je pretrpjelo stravična razaranja i masovna ubistva civilnog stanovništva.
– Jusuf Jelečević i Muhamed Cerić: Obojica su, poput Hase Omića, ekshumirani još 1997. godine na lokalitetu Kruhari, ali se na njihov konačni ispraćaj čekalo godinama do završetka kompleksnih procesa identifikacije.
U skladu sa željama porodica, nakon zajedničke dženaze u Kamičanima, žrtve će biti ukopane u različitim mjesnim mezarjima.
Put tuge: Od Šejkovače do Kamičana
Uvertira u današnju dženazu započela je dan ranije, 19. jula. Kolona s tabutima krenula je iz Identifikacionog centra “Šejkovača” u Sanskom Mostu. Ovaj centar već decenijama predstavlja mjesto gdje se slaže bolni mozaik ljudskih sudbina od pronađenih koštanih fragmenata.
Tokom svog puta prema Kozarcu, tužna kolona je prošla kroz više krajiških gradova. Građani su, bacanjem cvijeća i učenjem Fatihe ili minutom šutnje, imali priliku dostojanstveno odati počast žrtvama, pokazujući da sjećanje na stradale ne blijedi.
Iako nijedna kazna ne može vratiti izgubljene živote niti u potpunosti izbrisati bol porodica, sudski procesi su ostavili trajan historijski i pravni zapis o karakteru počinjenih zločina.
U Haškom tribunalu osuđeno je ukupno 17 osoba na 276 godina zatvora za zločine u Prijedoru. Bivši politički i vojni lideri Republike Srpske, Radovan Karadžić i Ratko Mladić, osuđeni su na doživotne kazne zatvora, u kojima je Prijedor igrao ključnu ulogu u optužnici. Najveća pojedinačna kazna za Prijedor izrečena je Milomiru Stakiću (40 godina zatvora), bivšem predsjedniku Opštine i prijedorskog Kriznog štaba.
Za zločine nad bošnjačkim i hrvatskim civilima Prijedora, domaći sud je osudio 28 osoba na više od 430 godina zatvora.
Značajna je i nedavna pravosnažna presuda za stravične zločine počinjene u julu 1992. u selu Zecovi, gdje je pet osoba dobilo ukupno 59 godina zatvora.
Uz ove procese, nekoliko počinilaca procesuirano je i pred okružnim sudovima. Ipak, porodice žrtava, preživjeli logoraši i udruženja i dalje apeluju na nadležne institucije da ubrzaju procesuiranje preostalih osumnjičenih, te da pruže informacije o lokacijama skrivenih grobnica.
Današnja dženaza u Kamičanima snažan je podsjetnik da kultura sjećanja i suočavanje s prošlošću nemaju alternativu na putu ka izgradnji trajnog mira.
