Kako bi se premostio ovaj jaz i ponuda direktno povezala s potražnjom, Sarajevo će 3. i 4. septembra biti domaćin trećeg Sajma poslova “Gledaj sebi posla”.
U susret ovom važnom događaju razgovarali smo s ministrom rada i socijalne politike FBiH Adnanom Delićem o ključnim izazovima i rješenjima u sektoru zapošljavanja.
U intervjuu koji slijedi saznajte više o novom pristupu zapošljavanju, strukturnim reformama, uvozu stranih radnika i dugoročnoj strategiji.
U Sarajevu se 3. i 4. septembra održava treći Sajam poslova “Gledaj sebi posla”. Šta će ove godine biti drugačije i šta zapravo želite postići Sajmom?
Želimo napraviti mjesto na kojem se posao ne traži samo preko oglasa i slanjem biografija, nego direktnim razgovorom. Očekujemo više od 100 poslodavaca, institucija i organizacija, ali nama broj izlagača nije sam sebi cilj. Najvažnije je koliko će konkretnih kontakata i razgovora između ljudi koji traže posao i kompanija koje traže radnike biti pokrenuto tokom ta dva dana.
Na jednom mjestu okupit ćemo kompanije iz različitih sektora, službe za zapošljavanje, institucije, organizacije i ljude različitih profila; od mladih koji traže prvi posao, preko onih koji žele promijeniti radno mjesto, do osoba koje se žele vratiti na tržište rada.
Važan dio cijelog projekta je i platforma gledajsebiposla.fmrsp.gov.ba, koju Ministarstvo razvija kao trajni online alat za povezivanje poslodavaca i osoba koje traže posao.
Registracija i objava oglasa za poslodavce su besplatne, kao i korištenje platforme za tražioce zaposlenja. Ideja je da Sajam traje dva dana, ali da povezivanje ljudi i kompanija traje tokom cijele godine.
Tokom priprema za sajam želimo dodatno oživjeti upravo taj alat, tako da poslodavci objavljuju konkretne potrebe, da ljudi mogu vidjeti gdje postoje prilike, prijaviti se i nakon samog događaja nastaviti komunikaciju s kompanijama.
Ne možemo obećati da će svako ko dođe na Sajam kući otići s ugovorom o radu, ali možemo omogućiti da za dva dana razgovara sa više poslodavaca nego što bi možda uspio tokom nekoliko mjeseci samostalnog traženja posla.
U Federaciji imamo oko 246.000 evidentiranih nezaposlenih, a poslodavci istovremeno tvrde da ne mogu pronaći radnike. Kako je moguće da imamo i veliki broj nezaposlenih i nedostatak radne snage?
To je možda najbolji pokazatelj koliko nam je potrebna reforma sistema.
Kada smo preuzeli mandat, na evidencijama je bilo 274.820 nezaposlenih osoba, a danas ih je oko 246.000. To jeste pad za više od 28.000 ljudi, ali neću tvrditi da su svi oni pronašli posao. Ljudi se sa evidencija odjavljuju zbog zaposlenja, odlaska iz zemlje, penzionisanja i niza drugih razloga.
Mnogo važniji problem jeste što danas nemamo dovoljno preciznu sliku o tome ko od tih 246.000 ljudi zaista aktivno traži posao i ko je odmah raspoloživ za rad.
Zato je Zakon o posredovanju u zapošljavanju i socijalnoj sigurnosti nezaposlenih osoba zapravo važan. On treba urediti obje stvari: i posredovanje u zapošljavanju i prava osoba koje se nalaze na evidencijama.
Suština reforme jeste razdvojiti aktivne tražioce zaposlenja od osoba koje se na evidenciji nalaze iz drugih razloga. To nikako ne znači da ćemo ljude dijeliti na one koji „hoće“ i „neće“ da rade. Mi danas jednostavno nemamo dovoljno precizne podatke da bismo takvu tvrdnju uopće mogli iznijeti.
A ta nepreciznost ima i vrlo konkretnu finansijsku posljedicu.
Svake godine kroz Federalni zavod i kantonalne službe izdvajaju se značajna sredstva za aktivne politike zapošljavanja; programe zapošljavanja, samozapošljavanja, obuke, prekvalifikacije i druge mjere. Dio planiranja i raspodjele tih sredstava vezan je i za broj ljudi na evidencijama.
Ako ne znamo dovoljno precizno ko je aktivni tražilac zaposlenja, kakve kvalifikacije ima, koliko dugo traži posao i šta mu je potrebno da bi se zaposlio, onda ne možemo ni javni novac usmjeravati dovoljno precizno.
Cilj reforme zato nije smanjiti evidenciju radi statistike. Cilj je da za osobu koja aktivno traži posao znamo šta joj nedostaje: da li joj treba prekvalifikacija, dodatna vještina, subvencija za zapošljavanje ili direktno povezivanje sa poslodavcem.
Tek tada aktivne mjere zapošljavanja postaju ciljane politike, a ne samo raspodjela sredstava prema broju ljudi na evidenciji.
Strategija zapošljavanja Federacije BiH 2023–2030 upravo insistira na jačanju aktivnih politika tržišta rada, prekvalifikacijama i boljem usklađivanju ponude radne snage sa stvarnim potrebama privrede i upravo je i organizacija Sajma jedan od načina promocije strateškog prioriteta ove Strategije, a to je nastojanje podići ličnu zapošljivost pojedinaca.
Može li jedan sajam zaista utjecati na probleme tržišta rada koji su mnogo dublji od dva dana događaja?
Naravno da jedan Sajam ne može riješiti strukturne probleme tržišta rada i to nikada nismo ni tvrdili.
“Gledaj sebi posla” treba posmatrati kao jedan od konkretnih alata šire politike koju provodimo.
Federacija BiH ima Strategiju zapošljavanja 2023–2030, koja postavlja pravac reforme tržišta rada. Njen opći cilj je omogućiti dostojanstven rad i inkluzivnije tržište rada, a među ključnim pravcima su usklađivanje znanja i vještina sa potrebama privrede, kvalitetnije aktivne politike zapošljavanja, uključivanje osoba koje su u nepovoljnijem položaju i jačanje kapaciteta službi za zapošljavanje.
Zato Sajam ne treba gledati odvojeno od Zakona o posredovanju u zapošljavanju i socijalnoj sigurnosti nezaposlenih osoba, reforme službi za zapošljavanje, izmjena Zakona o zapošljavanju stranaca, rada na novom Zakonu o radu, programa prekvalifikacije i aktivnih mjera zapošljavanja.
Sve su to dijelovi iste slike. Strategija kaže da trebamo bolje povezati ponudu i potražnju na tržištu rada. Sajam upravo to radi u praksi; dovodi poslodavca i čovjeka koji traži posao za isti sto. Strategija govori o potrebnim vještinama. Zato na Sajmu razgovaramo sa poslodavcima o tome kojih zanimanja i kompetencija nedostaje.
Strategija govori o kvalitetnijim službama za zapošljavanje. Zato su i zavodi i službe dio Sajma. A platforma „Gledaj sebi posla“ treba omogućiti da se to povezivanje nastavi i nakon 4. septembra.
Dakle, Sajam nije zamjena za reformu. On je jedan od načina da reformu tržišta rada prevedemo u nešto što čovjek može stvarno koristiti.
Poslodavci sve glasnije traže strane radnike. Da li to znači da domaće radne snage više nema dovoljno i postoji li opasnost da strani radnici potisnu domaće?
Domaći radnik mora imati prednost i to je naša polazna tačka. Ali moramo biti realni i priznati da već imamo sektore u kojima kompanije mjesecima ne uspijevaju pronaći potreban broj radnika.
Tokom 2025. godine u Federaciji BiH izdato je 3.588 radnih dozvola stranim državljanima, od čega 2.437 za novo zapošljavanje. Za 2026. godinu Federaciji je određena ukupna kvota od 4.500 dozvola, od kojih je 3.000 namijenjeno novom zapošljavanju.
Najviše stranih radnika angažira se upravo u sektorima u kojima se godinama bilježi nedostatak radne snage; građevinarstvu, prerađivačkoj industriji, trgovini, hotelijerstvu i ugostiteljstvu.
Dakle, ne govorimo o nekontroliranom masovnom uvozu radnika. Govorimo o tome da privredi, tamo gdje objektivno nema dovoljno domaće radne snage, omogućimo da nastavi raditi, izvršava ugovore, raste i zadržava postojeća radna mjesta.
Zato smo i kod izmjena Zakona o zapošljavanju stranaca insistirali na jednostavnijim procedurama, ali uz jasna pravila i zaštitu domaćeg tržišta rada.
Na savremenom tržištu rada mobilnost više nije izuzetak. Ljudi iz Bosne i Hercegovine rade širom Evrope, ljudi iz drugih zemalja dolaze raditi kod nas, a naše kompanije rade na različitim tržištima. Zadatak države nije da tu mobilnost zaustavlja, nego da je uredi.
Kako ćete nakon Sajma znati je li “Gledaj sebi posla” zaista uspio?
Ne bih uspjeh mjerio samo brojem ljudi koji su prošli kroz dvoranu niti brojem štandova.
Najvažnije je koliko je konkretnih veza između poslodavaca i ljudi koji traže posao napravljeno: koliko je biografija predato, koliko razgovora održano, koliko kandidata pozvano u drugi krug i, na kraju, koliko je ljudi zaposleno.
Ali želimo pratiti i nešto šire. Ako nam poslodavci na Sajmu kažu da deset kompanija traži isti profil radnika koji nemamo, to je podatak koji treba koristiti pri kreiranju programa prekvalifikacije i aktivnih mjera zapošljavanja.
Ako vidimo da veliki broj mladih traži određenu vrstu posla ili obuke, i to je informacija za institucije.
Zato želimo da “Gledaj sebi posla” postane više od događaja koji se održava jednom godišnje. Sajam je fizičko mjesto susreta, a platforma gledajsebiposla.fmrsp.gov.ba treba biti njegov digitalni nastavak tokom cijele godine.
Ako nakon Sajma poslodavci nastave besplatno objavljivati otvorena radna mjesta, ljudi nastave koristiti platformu za traženje posla, a mi iz tih podataka počnemo bolje razumijevati šta tržištu nedostaje, onda smo napravili mnogo važniji korak od samog dvodnevnog događaja.
Naš cilj je da vremenom imamo sistem u kojem ćemo znati ko traži radnika, ko traži posao, koje vještine nedostaju i gdje javni novac za mjere zapošljavanja može dati najbolji rezultat.
