“Pobjeda bi trebalo da ima istu težinu, bez obzira da li u cilj prva uđe žena ili muškarac. Na 10 kilometara u Zenici osvojila sam 1. mjesto u ženskoj kategoriji i ponosna sam na rezultat iza kojeg stoji rad, disciplina i odricanje. Utrku sam prijavila i platila na vrijeme, kao i svi ostali učesnici. Međutim, pobjednik u muškoj kategoriji nagrađen garmin satom (cca 350-400 eura minimum), dok pobjednica u ženskoj kategoriji nije dobila ravnopravan tretman (cca 50-60 eura)”, kazala je Trožić.
Ona ističe da joj sam poklon nije važan, ali da se odlučila oglasiti javno zbog diskriminacije koja je očigledna i kojoj, kako smatra, ne bi trebalo biti mjesta u ovom sportu.
“Na ovu trku nisam došla da bih nešto dobila, ali ako su nagrade već predviđene, onda bi za muškog i ženskog pobjednika morale biti iste. Jer ovdje nije riječ o predmetu, nego o principu i poštovanju”, istaknula je.
Trožić se osvrnula na pravičan tretman kakav je imala u Omanu, gdje je također osvojila prvo mjesto.
“Prije samo nekoliko mjeseci pobijedila na utrci u pustinji u Omanu i tamo, bez obzira na drugačiju kulturu i činjenicu da je riječ o šerijatskoj zemlji, kao žena bila tretirana potpuno jednako kao i muški pobjednik. Zato je poražavajuće da u svojoj zemlji doživim ovako suptilno umanjivanje ženskog rezultata”, rekla je.
Ističe da u sportu, koji bi trebalo da simbolizira jednakost, poštovanje i fair-play, ovakve razlike ostavljaju utisak da se ženski rezultat ipak posmatra kao manje vrijedan.
“Pobjeda žene nije ‘manja pobjeda’, niti trud uložen u nju vrijedi manje”, naglasila je.
Zatim je Trožić ispričala kako je izgledala njena komunikacija s organizatorima Zeničke utrke, za koje tvrdi da su joj prijetili zabranom učešća ukoliko se javno oglasi.
“Organizator me je u međuvremenu kontaktirao i izvinio se, uz objašnjenje da se ovakve stvari više neće dešavati. Iako cijenim poziv, teško je da obećanje za neku narednu godinu može promijeniti ono što se već desilo na ovom pobjedničkom postolju gdje muškarac i žena očigledno nisu bili jednako vrednovani. Jedino ispravno postupanje bi bilo ispravljanja pogreške. Tokom razgovora mi je stavljeno do znanja i da bi javno iznošenje nezadovoljstva, bilo na društvenim mrežama ili u Viber grupama, moglo značiti zabranu daljeg učešća na trci. Ako je to cijena javno izgovorene istine o nejednakom tretmanu žene i muškarca na pobjedničkom postolju, onda neka bude tako”, poručila je.
Ističe da zabranom učešća ne gubi ništa i da bi pogazila dostojanstvo ukoliko bi prećutala diskriminaciju.
“Mnogo je poraznije pokušati utišati sportistu nego priznati da je napravljena greška, koja se može ispraviti. Utrke se trče zbog sporta, dostojanstva i poštovanja. A nijedna zabrana neće promijeniti činjenicu da žena koja pobijedi zaslužuje isto poštovanje kao i muškarac koji pobijedi”, zakljućila je Trožić u objavi na X-u.
