Ova medresa je osnovana 1870. godine i bila je jedna od najznačajnijih odgojno-obrazovnih ustanova u ovom dijelu zemlje. Nažalost, prisilno je ugašena 1946. godine i od tada je služila u druge privatne, vojne i državne svrhe.
“Rad Podrinjske medrese je prisilno prestao 1946. godine. Vlast je dekretom prekinula školsku 1946/47. godinu. Zgrada je korištena za različite namjene (smještaj vojske, za rad suda, stanovanje). Starije generacije su pamtile, usmeno prenosile to sjećanje. Međutim, mlađe generacije su postepeno zaboravile na Podrinjsku medresu. Taj zaborav je nametnut i nazivanjem objekta bivša zgrada suda, a ne Podrinjska medresa. Taj narativ smo uspjeli promijeniti u zadnjih nekoliko godina. Tako da se sve više stanovništva Zvornika navikava na to, pa čak i novi stanovnici”, rekao je Muaremović.
Ističe da je zaštiti zgrade Podrinjske medrese u Zvorniku Islamska zajednica posvetila veliku pažnju.
“Nominovana je na listu kulturno-historijskih spomenika. Pokrenuta su i druga pitanja kako bi bila pod upravom Islamske zajednice. Na ovaj način smo pokazali koliko nam je važno očuvati ovaj objekat, kao mjesto gdje su naši preci stjecali znanja i diplome, kako bi služili svojoj zajednici. Ovim aktivnostima je poslana poruka, ne samo da je važna zgrada nego i sama ideja Podrinjske medrese, kao ustanove duhovnog odgoja i obrazovanja Bošnjaka u ovom dijelu Bosne i Hercegovine”, naveo je Muharemović.
Podrinjska medresa u Zvorniku je, dodaje Muharemović, kroz svoju prošlost ostavila duboki trag, najprije kroz obrazovanje uleme koja je opsluživala muslimane Zvornika, susjednih mjesta iz Srednjeg Podrinja, te muslimane iz Zapadne Srbije.
“Zabilježeno je da je pred sami Drugi svjetski rat učenik ove Medrese bio Mehmed Alimanović iz Krupnja, a više učenika je bilo iz Malog Zvornika i Sakara. U Podrinju je bilo uleme, svršenika i drugih odgojno-obrazovnih zavoda, ne samo u Bosni i Hercegovini, ali ipak su najbrojniji svršenici Podrinjske medrese. Njeni svršenici nisu bili samo imami, muallimi, hatibi, vjeroučitelji, nego su se ostvarili i u drugim oblastima. Gradonačelnik Zvornika Džemal-ef. Hulusić je svršenik ove Medrese, Husein Čumavić, narodni poslanik u Parlamentu Monarhističke Jugoslavije je pohađao Podrinjsku medresu”, ističe Muharemović.
Podrinjska medresa je bila u rangu kotarskih (sreskih) medresa, te je obrazovala kadrove za potrebe Zvornika, sprečanske doline, Srebrenice, Vlasenice i drugih mjesta.
“Njeni svršenici su bili angažovani kao imami, vjeroučitelji, sibijan muallimi, a prva generacija džematskih imama (imama matičara) su bili uglavnom njeni svršenici. Oni koji su imali ambicije za odgovornije službe su nastavljali školovanje u drugim obrazovnim ustanovama”, istakao je Muharemović.
Na pitanje koliko je Podrinjska medresa utjecala na razvoj Zvornika Muharemović ističe da je uloga vakufa u razvoju gradova u Bosni i Hercegovini u osmanskom periodu općepoznata te dodaje da je vakuf imao itekako važnu ulogu u urbanom razvoju Zvornika u kasnijim historijskim periodima.
“Godine 1871. muslimani Zvornika su zajedničkim snagama sagradili zgradu ove škole, osnovali vakuf kako bi imala pouzdane izvore finansiranja. U austrougarskom periodu je ponovo pokrenuta akcija da se izgradi zgrada od modernijih materijala, a oko nje se nastavila gradnja objekata prema novim standardima. To je bila jezgra grada koju još uvijek pamte starije generacije Zvorničana. Većina njih se sa nostalgijom sjeća te čaršije”, kaže Muharemović.
Vlada Tuzlanskog kantona je decembra 2025. godine odobrila 250.000 KM kao finansijsku podršku za sufinansiranje obnove Podrinjske medrese.
