Objava prvostepene presude zakazana je za 18. juni. Tužiteljstvo traži maksimalne kazne, smatrajući da roditelji snose kaznenu i moralnu odgovornost zbog zanemarivanja djeteta i omogućavanja pristupa oružju. Riječ je o kazni prema kojoj oboje mogu dobiti po godinu i dva mjeseca zatvora za svaku žrtvu, odnosno njih 10.
Tokom iznošenja završnih riječi tužilaštva i odbrane, na vidjelo su izašli do sada nepoznati i potresni detalji o odnosima unutar porodice dječaka koji je počinio masakr u školi. Javnost u sudnici ostala je šokirana kada su pročitane poruke s mobitela dječaka i njegove majke Miljane.
Prepiska je započela još 2020. godine, kada je dječak majci napisao: “Mrzim te”. Ona mu je odgovorila: “U školi sam, nemoj da me se sramiš, ja sam ti majka, treba da se ponosiš”. Samo nekoliko dana kasnije poslala mu je poruku: “Je*i se, sine”.
Na moguće ranije ispade nasilja upućuje i poruka kojom se Miljana obratila sinu: “Što to radite? Zašto imaš potrebu da se tako ponašaš prema sestri?”.
Advokati su također otkrili da je dječak noć uoči masakra, dok je u sobi s njim bila i njegova mlađa sestra, na internetu gledao eksplicitne sadržaje koji uključuju ljude i životinje. Naglasili su kako roditelji nisu imali nikakvu kontrolu nad time što im sin radi, niti su pokazali želju da ga nadziru.
Završne riječi porodica ubijenih izazvale su tugu u sudnici, a mnogi od njih smatraju da roditelji Koste jesu krivi za njegovo ponašanje.
Pravni zastupnik porodice Martinović pročitao je pismo starije sestre ubijene Katarine, upućeno optuženima: “Ona je ponijela keks, on metke. Moju sestru ste mi oduzeli. Ne zavaravajte se, krivi ste”.
Majka ubijenog Andrije, Suzana Čikić Stanković, rekla je da roditelji dječaka ubice ne razlikuju brigu o djetetu od obrazovanja te je otkrila da joj je Miljana Kecmanović tokom suđenja u sudnici dobacila: “Sram te bilo”.
Ninela Radičević, majka Ane Božović, izjavila je kako osjeća da njenu kćerku nije ubio dječak, već Vladimir i Miljana Kecmanović svojim odgojem.
Advokati oštećenih porodica bili su izričiti u svojim izlaganjima. Goran Petronijević naglasio je da se dijete ne rađa kao zločinac i da bi sve možda bilo drugačije da je otac dječaka ubice sina vodio na liturgiju umjesto u streljanu.
