Lučić i Čović razmjenjuju teške riječi i optužbe već nekoliko sedmica, a predsjednik HDZ-a je na nedavno održanoj sjednici Predsjedništva Hrvatskog narodnog sabora (HNS) ponovio brojne uvrede koje je ranije uputio Lučiću.
Sada mu je kandidat Petorke za člana Predsjedništva BiH odgovorio, a fokus je bio na njegovom radnom angažmanu od početka agresije na Hrvatsku 1991. godine do početka agresije na BiH godinu dana kasnije.
Kako je istakao u objavi, Lučić smatra da je biografija bilo kojeg političara predmet interesa javnosti, a posebno kada se radi o “osobi koja je vladar svakog segmenta života jednog naroda preko 20 godina”.
“Posebno je to važno ako se biografija krije. Posebno ako u njemu ima detalja koji nisu u skladu s vrijednostima koje političar zastupa. Životopis može biti blatnjav, ali definitivno nije ‘stvar prošlosti’. To je lična karta svake javne osobe”, napisao je Lučić.
Iznio je zatim neke poznate činjenice o Čoviću, a posebno je naglasio izraze njegovog nacionalnog identiteta u studentskim danima.
“Kao student, Čović se na prijavama semestara i ispita potpisivao ćirilicom a tamo gdje se tražilo izjašnjenje upisivao je Jugoslaven”, napisao je.
Dodao je i da se ovim pismom potpisivao i tokom kasnijeg rada u firmi Soko u Mostaru te da je čak kružila glasina da se izjašnjavao kao Srbin. Posebno je istakao Čovićev angažman u ovoj firmi na početku rata u susjednoj zemlji.
“Početkom rata u Hrvatskoj, Čović je obnašao dužnost Direktora proizvodnje u firmi Soko, kada su se, za potrebe JNA, na avione tipa Galeb, počeli ugrađivati lanseru i podvjesvni nosači bombi. Sve dorade i preinake na letjelicama je svojeručnim potpisom odobravao Dragan Čović. U isto vrijeme Soko je vršio opravke i servis aviona koji su bili oštećeni prilikom bojevih djelovanja u Hrvatskoj, kao i otpremu rezervnih dijelova za letjelice, koje je Soko slao u vojnu bazu Zemunik, u blizini Zadra, za potrebe tadašnje JNA”, naveo je Lučić.
Kandidat za člana Predsjedništva BiH je istakao i incident iz marta 1991. godine, kada je Čović navodno učestvovao u napadu na jednog od zaposlenika ove firme, a koji je kasnije dobio otkaz.
Kako je dalje naveo, Čović je i do početka rata bio na rukovodećim funkcijama u ovoj firmi, gdje je nastavljana saradnja sa JNA, a onda je, početkom agresije na BiH, prešao u krizni štab preduzeća Soko, kada je i, kako dalje tvrdi Lučić, prestao da se izjašnjava kao Jugoslaven i počeo se izjašnjavati kao Hrvat.
Lučić dalje piše kako je Čović koristio efektivnu kontrolu nad firmom Soko kako bi proširio djelovanje kompanije i na uvoz cigareta, a posebno je istakao odluku vlasti u tzv. Hrvatskoj zajednici Herceg-Bosni iz 1996. godine.
“Odlukom Vlade HRH-B iz 1996. godine (koja je prema određenim navodima donešena retroaktivno), donešena je odluka o formiranju bescarinske zone u krugu preduzeća Soko za koju su vezane određene krimogene radnje, kao npr. nestanak šlepera s cigaretama u vrijednosti od 2 miliona njemačkih maraka, u koje su, navodno, sudjelovali i radnici ili bliski saradnici MUP-a HRH-B”, napisao je Lučić.
Naveo je da je 1996. godine počela njegova politička karijera, ali da je to uradio kako bi utjecao na poslovne procese iz kojih nije mogao doći do finansijske koristi, posebno navodeći privatizaciju Aluminijskog kombinata.
“Prema svemu navedenom jasno je da Čović nije bio sudionik domovinskog rata na strani HVO, a JNA se odrekao tek kada je postalo jasno da Mostar i Soko neće ostati u Jugoslaviji. Kao takav, Čović se polako penje kroz hijerarhiju HDZ preuzimajući kontrolu ne samo nad strankom nego i nad udrugama HVO koje su se borile protiv JNA. Danas, udruge HVO u tišini promatraju kako ovaj bivši jugoslavenski partijski funkcioner koji je upravljao zrakoplovnom industrijom SOKO, monopolizira naslijeđe HVO-a i njime vodi političke progone stvarnih pripadnika HVO”, napisao je Zdenko Lučić.
