Ratković je diplomirala na Odsjeku za filmsku, teatarsku i TV režiju na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu 2024. godine. Njeni kratki studentski filmovi, za koje je radila scenarij, režiju i montažu, prikazivani su i nagrađivani na brojnim regionalnim i međunarodnim festivalima.
Rediteljica je nekoliko kratkih filmova među kojima su: “Zašto ne zaplešete?” (2021), Fragmenti pod vodom (2021), “Sretno, Saro!” (2024). Predstava “Kazimir i Karolina”, koja će premijerno biti izvedena 25. maja u SARTR-u, je njen pozorišni prvijenac.
Predstava “Kazimir i Karolina” nastala je prema kultnom tekstu Ödöna von Horvátha, koji govori o raskidu mladog para pod pritiskom društvene stvarnosti. Pored rediteljice Isidore Ratković, autorski tim čine dramaturginja Vedrana Božinović, kostimografkinja i scenografkinja Adisa Vatreš Selimović, koreograf Thomas Steyaert i kompozitor Nedim Zlatar.
O radu na svom rediteljskom prvijencu
Kako ističe Ratković, rad na predstavi za nju ima poseban značaj jer je riječ o njenom rediteljskom prvijencu u pozorištu.
“Imala sam sreću da mi je direktorica SARTR-a Maja Salkić pružila povjerenje u odabiru teksta te da sam za svoj rediteljski prvijenac u pozorištu mogla raditi na tekstu koji me zaista zanima i koji sam imala potrebu postaviti na scenu. Svaka režija mi mnogo znači i trudim se svaku raditi kao da mi je posljednja. Jako volim svoj posao”, kazala je.
Proces rada na predstavi opisuje kao istovremeno izazovan i uzbudljiv, posebno zbog prelaska iz akademskog okruženja u profesionalni teatarski sistem.
“Do sada sam cjelokupan proces nastanka predstave prošla samo u akademskim i sličnim okvirima, te kroz nekoliko asistentura iskusnijim rediteljima. Ipak, sve je nekako teklo prirodno, vodila sam proces intuitivno i imajući u vidu potrebe i promjene koje se na putu pojavljuju. Osim što je bilo izazovno, bilo je i vrlo uzbudljivo i zabavno”, istakla je.
Predstava “Kazimir i Karolina” premijerno će biti odigrana 25. maja u SARTR-u s početkom u 20 sati. Repriza je zakazana za 26. maj. Ulaznice možete nabaviti na karter.ba ili blagajni SARTR-a.
Govoreći o temama koje predstava otvara, naglašava njihovu aktuelnost i povezanost sa savremenim društvenim trenutkom.
“Nezaposlenost, pitanje ljubavi u kontekstu društvene nesigurnosti, političke turbulencije, buđenje fašizma i nada za boljim svijetom”, navela je kao ključne motive predstave.
Dodaje da joj je upravo ovaj projekt potvrdio koliko je pozorište kao medij kreativno i autorski inspiriše.
“Moje prethodno rediteljsko iskustvo se više vezalo za film i za mene su rediteljski rad na filmu i u pozorištu dosta različiti. Kroz ovaj proces sam potvrdila koliko me zapravo rediteljski uzbuđuje pozorište, mogućnosti koje otvara, te kompleksnost njegovog jezika. Jako je zahtjevan medij, direktno vezan za kolektiv i uveliko zavisi od njegove sinergije. Mislim da je izuzetno važno obostrano povjerenje između reditelja i cjelokupnog autorskog tima, u ovom procesu sam ga zaista osjetila i pamtiću ga po tome. U pozorištu je sve moguće. Doživljavam ga kao jedno veliko igralište na koje ulazim s velikim poštovanjem”, nastavlja.
Izazovima s kojima se danas mladi umjetnici susreću
Osvrnula se i na položaj domaćih reditelja na bh. teatarskoj sceni, ističući da regionalna saradnja jeste važna, ali da domaći autori često ostaju po strani.
“Mislim da su gostujući reditelji i izloženost različitim estetikama kao i regionalna saradnja od krucijalne važnosti za našu sredinu. Također, mislim i da bi se to moglo češće raditi kroz koprodukcije u kojima su reditelji iz Bosne i Hercegovine (po mogućnosti ne uvijek samo oni etablirani). Ipak, za izbor gostujućih reditelja morao bi biti ključan estetski kriterij i umjetnički utemeljeno planiranje repertoara što nije uvijek slučaj”, dodala je.
Posebno se osvrnula na težak položaj mladih bh. autora nakon završetka akademije posebno u vrlo nestabilnoj društveno-političkoj stvarnosti kakvu imamo u našoj državi.
“Svaki put mladog reditelja nakon završene akademije je neizvjestan i težak. Ne postoji uspostavljen sistem koji omogućava da se kao reditelji prijavljujemo na audicije ili konkurse za angažmane. Pozorišta u Sarajevu uglavnom su vrlo zatvorena za mlade ljude bez iskustva ili se u procese ulazi pod parolom ‘činimo ti uslugu što radiš’, bez svijesti da je ovo, osim autorstva, istovremeno i posao te da svako od nas mora obezbijediti vlastitu egzistenciju u vrlo nestabilnoj društveno-političkoj stvarnosti u kojoj se nalazimo trenutno”, naglašava.
Kao pozitivan primjer izdvaja SARTR i njegovu otvorenost prema mladim autorima i različitim umjetničkim pristupima.
“Sarajevski ratni teatar, na čelu sa Majom Salkić, za mene je izuzetak kako u repertoarskom smislu i nastojanjima da se prostor daje različitim estetikama i pristupima pozorištu, tako i u otvorenosti ovog pozorišta prema mladim ljudima. Za mene je SARTR od neprocjenjive važnosti za našu pozorišnu sredinu i nadam se i nekim novim, alternativnim prostorima za rad u budućnosti. Npr. raduje me osnivanje Internacionalnog centra igre, kulture, umjetnosti i mladih (ICIKUM-a) od strane Dine Mustafića i jako mi se dopada što novo pozorište opisuje kao prostor za mlade autore da se razvijaju i imaju kontinuitet. Nadam se da će ovo zaista biti jedan takav prostor za mlade reditelje”, dodala je.
Govoreći o budućnosti mladih reditelja u Bosni i Hercegovini, poručuje da je danas gotovo nemoguće dobiti velike projekte u institucionalnim pozorištima, ali i ostvariti kontinuitet rada.
“Mladim bh. rediteljima trenutno nije teško, već gotovo nemoguće dobiti priliku za velike projekte u institucionalnim pozorištima. Također je gotovo nemoguće da žive samo od rediteljskog poziva i imaju kontinuitet rada. Nadam se pravednije uspostavljenom sistemu na osnovu kojeg se dodjeljuju angažmani rediteljima. Svojim mladim talentovanim kolegama, ali i sebi, želim da nam se u bliskoj budućnosti omogući kakav-takav kontinuitet rada. To ne bi trebalo biti pitanje ničijeg mišljenja, već društvena odgovornost prema ovoj profesiji i njenom opstanku”, zaključila je.
